Kilometri betonskih pločnika i nakupine nebodera ljeti pretvaraju gradove u prave pećnice. Materijali poput betona, asfalta, kamena i čelikanisu baš porozni stoga upijaju vrućinu Sunca i stalno emitiraju vrućinu u svoju okolinu.
Taj efekt donosi gradskim ulicama nekoliko stupnjeva veću temperaturu nego što je to izvan urbane zone gdje prevladava vegetacija.
Nekoliko stepeni se ne mora činiti mnogo, ali je sasvim dovoljno za prouzrokovanje dodatne potrošnje energije. Za većih vrućina ljudi više koriste klimatske uređaje, te se i troši više električne energije.
No, NASA tvrdi da postoji jednostavno rješenje ovog problema. Naime, čini se da najbolji način za ublažavanje efekta pregrijavanja grada leži u - zelenilu. Što grad bude imao više zelenih površina, parkova, stabala i druge vegetacije time će se i gradski kvartovi manje pregrijavati.
Vegetacija je prirodni ublaživač vrućine. Biljke upijaju vodu i potom je vraćaju nazad u atmosferu. To snižava okolnu temperaturu. Tako funkcionira i znojenje. Vi se znojite na vrućinama, ali sa isparavanjem znoja odlazi i dio topline iz vašeg tijela.
No, nije ni svejedno o kakvoj se vegetaciji u gradu radi. Stabla s većim, širim listovima imaju više pora pa i mogu isparavati više vode nazad u atmosferu.
- Urbanizacija je dobra stvar. Zbližava ljude na jednom mjestu. Zajedno dijele ceste, posao, zgradu. Ali, mogli bismo to sve isplanirati malo bolje - poručuje Lahouari Bounoua, klimatski naučnik NASA-e.
