Kotor se prvi put spominje još u doba rimskog carstva. Za one koji ne znaju, Kotor je tada još bio dio Dalmacije. Tek naknadno – tačnije, 1813. godine – pripojen je Crnoj Gori.
Stara mediteranska luka Kotor okružena je impresivnim gradskim zidom koji je izgrađen od strane Mletačke Republike i Venecije čiji utjecaj ostaje dominantan u gradskoj arhitekturi. Boka Kotorska, jedan od najrazvedenijih dijelova Jadranskog mora, ponekad se naziva najjužniji fjord u Europi (iako je to zapravo potopljeni kanjon rijeke). Zajedno s vapnenačkim stijenama Orjen i Lovćen, Kotor i njegova okolica oblikuju predivan krajolik mediterana.
Mnogi smatraju da Kotor živi u sjeni Budve koja se smjestila samo 22 km dalje. Budva je u zadnje vrijeme postala izrazito popularna kao jedna od najvećih i najzabavnijih odmorišta crnogorskog primorja i cijele jadranske obale.
Kotor se smjestio na kraju Kotorskog zaljeva, koji je zapravo potonula riječna dolina okružena brdima i strmim liticama. To njegovu lokaciju čini privlačnom i vrlo atraktivnom.
U većini gradske arhitekture primjetit ćete venecijanski utjecaj s obzirom da je okolina Kotora bila pod vlašću Mletačke republike gotovo 400 godina. Zapravo je jako čudno što je grad ostao tako dobro očuvan s obzirom na niz vrlo jakih potresa 1970-ih godina.
Kotor je još davne 1979. godine uvršten na UNESCO-ov popis zaštićene svjetske baštine. Ima gotovo najljepši primjer europske utvrde – predivne gradske zidine koje su podignute još u 9. stoljeću. U prosjeku su 10 metara široke i na mjestima 20 metara visoke. Zidine kružuju grad u duljini od 4.500 metara.
Grad je, za razliku od ostalih drevnih europskih gradova, itekako živ, a lokalno stanovništvo i turisti mogu se zabavljati u brojnim trgovinama, barovima, klubovima, restoranima. Zabava do kasno u noć je zagarantovana.
