Plutajuće vjetroelektrane su budućnost proizvodnje električne energije. Stručnjaci su saglasni da, iako zahtijevaju veća ulaganja u startu, proces izgradnje im je složeniji od klasičnih vjetroelektrana, ali imaju mogućnost pristupiti snažnijim vjetrovima na pučini zbog čega mogu biti dosta isplativije.
Plutajuća vjetroelektrana je vrsta vjetroelektrane koja se postavlja na plutajuću strukturu u dubljem moru. Vjetroturbine su obično usidrene na morsko dno ili montirane na teške platforme kako se ne bi prevrnule.
Prvi prototip plutajuće vjetroelektrane postavljen je dvadesetak kilometara od obale Italije krajem 2007. godine. U posljednjih 15-ak godina tehnologija proizvodnje ovih vjetroelektrana se mijenjala i prilagođavala.
Norveška kompanija World Wide Wind donijela je pravu malu revoluciju na ovo područje kad je nedavno objavila da razvija plutajuće nagibne vjetroturbine.
Ove vjetroturbine ne moraju biti usidrene na morskom dnu, pa se mogu koristiti u dubokim vodama daleko od obale zbog čega postaju manje nametljive i pružaju veće mogućnosti.
Imaju lopatice koje se mogu okretati u smjeru kazaljke na satu i suprotno od smjera kazaljke na satu. Mogu prihvatiti energiju vjetra iz bilo kojeg smjera što će dovesti do dvostruko više proizvedene energije u odnosu na dosadašnje vjetroturbine plutajućih vjetroelektrana.
WWW-ova vjetroturbina dizajnirana je tako da se najteže komponente nalaze na dnu što smanjuje inženjerska opterećenja i troškove materijala. Ta činjena uklanja ograničenja u gradnji monumentalnih vjetroturbina.
World Wide Wind vjeruje da će do 2029. godine moći napraviti velike strojeve koji su dva i po puta veći od današnjih najvećih vjetroturbina, a koje će samim time proizvoditi značajno više energije.
