Kinesko selo Huaksi, kolokvijalnog naziva Selo bogataša, komunistička je krletka koja već godinama zbunjuje ostatak svijeta. Naime, svih 2.000 registriranih živi u prostranim udobnim kućama, voze skupe Audije, BMW-e i Cadillace. Stanovnici imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje te barem 250.000 dolara na bankovnim računima.

Nekad je Huaksi bio kao i druga sela u Kini, siromašno poljoprivredno mjestašce s oko 600 stanovnika. Sve dok se u njemu nije pojavio Vu Renbao, bivši sekretar Komunističke partije, i odlučio u njemu provesti svojevrsni eksperiment, odnosno komunističku utopiju po uzoru na Maouvu viziju.

Nazvao ju je Prvo selo ispod nebeskog svoda. Renbao je osnovao nekoliko investicijskih kompanija, otvorio fabrike i selo pretvorio u konglomerat specijaliziran za industrijsku proizvodnju.

U selu se nalazi svjetski park s replikama poznatih svjetskih građevina poput Kipa slobode, opere iz Sidnija i neizbježno - Kineskog zida. Za 50. godišnjicu postojanja sela izgradili su neboder od 328 metara visine i 60 spratova. U neboderu je hotel s 826 soba, a u njegovom prizemlju nalazi se zlatni kip bika.

Ipak, život u najbogatijem selu u Kini ima svoju tamnu stranu i mnoštvo ograničenja. Stanovnici ne smiju napustiti selo jer time gube svu imovinu. Razgovori s medijima su strogo zabranjeni, a rijetke reportaže iz sela mogu se napraviti uz nadzor lokalnih vlasti. Svi rade sedam dana sedmično.

- Ako mi baš treba slobodan dan, ponekad ga mogu dobiti - izjavila je svojedobno jedna radnica u fabrici tekstila. U selu ne postoje klubovi i kafići, a kockanje, droga i slični poroci su strogo zabranjeni.

Ipak, to što se želi prikazati kao socijalizam, kada se malo bolje pogleda, zapravo je dobri stari kapitalizam. Svih 2.000 građana su dioničari kojima raskošan život omogućuju dividende. Sve poslove u selu vodi ''Jiangsu Huaxi Group Corporation'', koja ima 57 podružnica i sedam holding kompanija.

Osim 2.000 rezidenata koji uživaju sve povlastice, tu je i desetke hiljada ''proletera'' koji žive na svega jednom kvadratnom kilometru iza tačno naznačene granice, obavljaju teške fizičke poslove i ni približno ne uživaju iste privilegije kao 2.000 stanovnika sela.

- To je obično eksploatiranje, svih tih deseci hiljada ljudi koji žive ''iza žice'' i rade u fabrikama za znatno nižu plaću, ne mogu postati ravnopravni stanovnici odnosno dioničari. Da su svi ravnopravni članovi zajednice, Huaksi ne bi funkcionirao, istaknuo je profesor sa Univerziteta u Džordžiji Fei-Ling Wang za ''New York''.