Tradicija rada s konjima u porodici Mustafe Rašidovića u Sapni duga je više od 80 godina. Bez obzira na to što je obrada zemlje danas potpuno mehanizirana, Mustafini konji svakodnevno imaju posla, jer mašina, ipak, ne može svugdje stići. Posla ima, pa konji rade na smjenu. U danu naše posjete angažiran je bio konj Putko, za kojeg njegov vlasnik kaže da nekad zna zaraditi i „njemačku plaću“.

Sve se stigne

- Da je moj Putko fakultet završio, bolju dnevnicu ne bi imao – kaže Rašidović u šali.

Objašnjava da trenutno oru zemlju i da će uskoro posijati kukuruz.

- Kada ovdje završimo, naplatimo svoj trud, odmorimo konja, a onda prelazimo u drugu njivu kod drugog domaćina. Sve se stigne. Posla stalno ima, ali je teško naći radnike da pomognu. Dok ja upravljam sijačem, neko mora voditi konja. Jeste da nema radnika, sve se razišlo po Sloveniji, Njemačkoj, ali znam da ima i onih koji više vole sjediti nego raditi i kojima je uvijek neko kriv za to što nemaju – raspoložen je za razgovor Rašidović, koji poručuje da se nikakvog posla ne boji i da svako ko hoće da radi, može i da zaradi.

Da je tako kako Mustafa tvrdi, uvjerili smo se na licu mjesta. Upoznao nas je s Mevludinom Memićem, 17-godišnjim srednjoškolcem iz Sapne, koji je u danu naše posjete bio jedan od Mustafinih pomagača.

Odličan džeparac

- Učim keramičarski zanat. Umjesto da u slobodno vrijeme besposličarim ili igram videoigrice, ja pomažem Mustafi. On mi plati po satu rada, što je za mene odličan džeparac. Kada može Mustafa od 56 godina da radi, zašto ne bih i ja koji imam 17 godina. Nije me stid nijednog posla. Najlakše je sjediti i govoriti kako nešto ne možeš jer nemaš para – kaže Mevludin, koji izgledom i ponašanjem odaje sliku modernog, ali i ozbiljnog i zrelog mladića.

Ne strahuje za budućnost

Mustafini konji ne miruju ni zimi. Uvijek ima posla za koji tehnologija nije našla rješenje, kaže, tako da za svoju budućnost, sve dok ga zdravlje i konji slušaju, nimalo ne strahuje.