Iz Kalesije je uvijek išao veliki broj vjernika na hadž, često više nego iz pojedinih cijelih muftijstava.
Izdat u Tuzli
Među prvim kalesijskim hadžijama spominju se Smajl Bukvarević iz naselja Prnjavor, koji je na hadž išao u austrougarskom periodu, ali se ne zna tačno koje godine, te Salih Imamović, sin Salke iz Donjih Vukovija, koji je na hadž išao početkom 20. stoljeća, davne 1911.
U Atik džamiji, jednoj od najstarijih na području sjeveroistočne Bosne, koja se nalazi u kalesijskom naselju Ćive, zbog čega je zovu još i Ćivljanska džamija, još se čuva pasoš hadžije Saliha Imamovića izdat 18. septembra 1911. godine u Tuzli, na kojem je i ime cara Franje Josipa.
Seid Aščić (87), koji se brine o Atik džamiji, kaže da se pasoš čuva u ovoj džamiji jer je ovom džematu pripadao i rahmetli hadžija Salih Imamović iz Donjih Vukovija.
- Prije nije bilo toliko džamija kao danas. Ovdje, u Atik džamiji, džumu su klanjali iz mnogih okolnih sela, pa i naš hadži Salih Imamović iz Donjih Vukovija. Drago mi je da u našoj džamiji imamo njegov pasoš, koji je svjedočanstvo da su ovdašnji ljudi i u ranijem periodu išli na hadž - kaže nam Aščić.
U to vrijeme kada je hadžija Salih išao na hadž, putovalo se i na konjima. Hadžije bi se priključivale mnogim karavanima koji su išli u Arabiju. Djelimično se putovalo i brodom. U to vrijeme odlazak na hadž trajao je po nekoliko mjeseci. Iz pasoša se vidi da je Salih Imamović na hadž otišao 1911., a vratio se 1912. godine.
Hadžija Salih rođen je 1860., a živio je 85 godina. Bavio se poljoprivredom, pa je tako i stekao imetak da ode na hadž. Važio je za uglednijeg i bogatijeg čovjeka u svom mjestu, a ženio se čak četiri puta.
Lični opis
Kako piše u pasošu, u vrijeme obavljanja hadža imao je 46 godina. Naveden je i njegov lični opis, gdje piše da je bio srednjeg rasta, odugog lica, svijetlih očiju i primjerenog nosa i usta.
Novčići za djecu i pokloni za komšije
U Kalesiji su odlasci u Meku uvijek bili poseban događaj za cijelo selo iz kojeg je hadžija, a ne samo za njegovu porodicu. Nekad bi hadžije prije samog polaska od kuće djeci bacale sitne novčiće. Djeca bi se jagmila da uhvate što više novčića te se i na taj način kod najmlađih razvijala ljubav prema hadžu. Po dolasku iz Meke i Medine, hadžije bi davale komšijama i rodbini razne poklone: sedžade, tespihe, šamije, nešto kasnije i posebne aparate na kojima su se mogle gledati slike Kabe...
