Sarajevska Opća bolnica „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ 10. maja obilježava Dan bolnice. Tada se, između ostalog, svi uposlenici okupe i odaju počast rahmetli Abdulahu Nakašu, čovjeku koji je bio na čelu ove zdravstvene ustanove u najtežim danima i koji je ostavio dubok trag u njenom radu u najtežim danima opsade Sarajeva i agresije na BiH.

Taj 10. maj mnogo znači i primarijusu doktoru Zanfiru Klimenti, aktuelnom šefu Odjeljenja za radiološku dijagnostiku i čovjeku koji je cijeli radni vijek proveo u bolnici koja se zvala vojna, državna, a danas nosi ime po rahmetli Abdulahu Nakašu.

Upravo je doktor Klimenta bio prvi začetnik ideje da se bolnica nazove po nekadašnjem njenom direktoru Abdulahu Nakašu.

Masakr na Markalama bio mi je najteži dan

- Rahmetli Abdulah bio je u komatoznom stanju. U posjetu mu je nekoliko dana prije smrti došao naš prijatelj i pacijent profesor Ahmed Smajić, koji je tada visoko kotirao u političkim krugovima. Nakon što je posjetio rahmetli Nakaša, svratio je kod mene na kafu. Zamolio sam ga da svojim kolegama političarima predloži da naša bolnica nosi ime po Abdulahu Nakašu. Nekoliko dana kasnije Abdulah je umro i mislim da je to prvi put da je neko predložio da se naša bolnica zove po njemu. Ovo sam prvi put ovdje rekao, a profesor Smajić je živ i sve može potvrditi – rekao je Klimenta.

Doktor Klimenta, dobro poznat među sarajevskom rajom, cijeli svoj radni vijek proveo je u Općoj bolnici. I trenutno je jedini uposlenik ove ustanove koji od diplomiranja 1980. godine pa do danas radi u kontinuitetu. Tokom karijere nigdje drugo nije radio. Za dvije godine ide u penziju i rekorder je po radnom stažu u ovoj bolnici.

- U bolnicu sam došao u januaru 1980. godine kao stažista. Pa sam poslije toga otišao u vojsku. Po završetku vojske vratio sam se. Nakon toga dobivam specijalizaciju iz radiologije. Nakon specijalizacije u januaru 1992. godine vraćam se iz Beograda u našu tadašnju Vojnu bolnicu već s činom majora. Tada su se već osjećali znakovi rata i pojedinci su polako napuštali bolnicu. Najviše ih je otišlo u aprilu 1992. godine, kada smo doktor Abdulah Nakaš i ja sami ostali od ljekara. I sami smo službovali sve do primopredaje bolnice 10. maja, kada je vojska ustanovu predala građanima. Tada se dio uposlenika vraća, ali većina je ipak otišla – prisjeća se Klimenta.

Nakon toga, govori primarijus, u njegovoj i karijeri kolega uslijedili su teški dani. Svakodnevno su zbrinjavali ranjenike i liječili građane opkoljenog Sarajeva.

- Najteži dan bio mi je masakr na Markalama u februaru 1994. godine, kada je ubijeno 68, a ranjeno još 143 građana. Bio sam jedini radiolog. Sa mnom je bio još medicinski tehničar Dragan Popović. Nas dvojica smo mjesec sami radili i održavali rendgen odjel. Kada je bio masakr na Markalama, sami smo zbrinjavali ranjenike i amputirce. I to je bio jedan od najtežih mojih zadataka u karijeri, emotivno, fizički i stručno, imali smo više od 80 pacijenata – rekao je doktor Klimenta.

Prisjećajući se ovih teških godina, govori da bi sve isto ponovio te da bolnicu ne bi napustio ni danas, i sve bi isto uradio. Kaže da se nijednog trenutka nije pokajao.

Doktor Klimenta s posebnim poštovanjem priča o rahmetli Abdulahu Nakašu. Mnogi uposlenici koji su sada u penziji znaju, kaže, da su on i Nakaš gotovo dva mjeseca sami od ljekara službovali u bolnici.

- Imali smo vremena da se upoznamo i kao ljudi i kao stručnjaci. Dokazali smo se, ispoštovali i zavoljeli kao kolege. Znao mi je često reći da me voli kao brata. Ponosan sam na to što mu je posljednja riječ bila - „neka me čeka Klime“. Mnogo stvari me vezuje za njega. I dan danas ga se često sjetim. Nekad ga i prizovem kad se dese organizacijski i stručni problemi jer je zaista bio čovjek, a o struci to već svako zna. U ta teška vremena trebao je autoritet u toj bolnici da privuče ljude i da im da snagu, vjeru i samopouzdanje. Taj autoritet je bio Abdulah Nakaš – naglasio je Klimenta.

Narod je emotivno vezan uz ovu bolnicu

Što se tiče današnjeg stanja u bolnici, dr. Klimenta tvrdi da Opća bolnica „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ iz dana u dan sve više napreduje u svim segmentima, po usavršavanju kadrova, širenju kapaciteta, uvođenjem i privatnog sektora, odnosno otvaranjem Centra za srce...

- To su odlični potezi kako bi se razvijali kapaciteti bolnice. Uskoro ćemo imati i pedijatriju. Širimo se, a jednog dana ćemo imati i status kantonalne bolnice, jer smo mi sada po svim kapacitetima i ostalim resursima dosta iznad jedne opće bolnice. Narod Sarajeva i BiH navikao je na usluge i kvalitete naše bolnice, koji su zaista na zavidnom nivou. Narod je i emotivno vezan za Opću bolnicu. A to pokazuje i svojim glasanjem, jer je prošle godine glasovima građana Opća bolnica proglašena najboljom u državi – zaključio je Klimenta.

U prilog tome, kaže doktor Klimenta, govori i činjenica da je Radiološko odjeljenje bolnice, na čijem je čelu, jedno od opremljenijih, jer raspolaže najsavremenijom aparaturom, dva magneta, dva CT aparata, tri ultrazvučna aparata i tri savremena RTG aparata za klasičnu rendgen dijagnostiku.

Želim nešto ostaviti gradu

Primarijus Klimenta nedavno je otvorio i privatnu ultrazvučnu ordinaciju. Budući da ga u porodici neće imati ko zamijeniti, jer mu djeca nisu nastavila očeve korake u medicini, nego su se opredijelili za pravo i ekonomiju, vrlo je zanimljiv njegov motiv za otvaranje ordinacije.

- Sarajevo je mome ocu i mojoj familiji mnogo dalo. Otac je uvijek govorio da nemamo ni grada ni države osim Sarajeva i Bosne i Hercegovine. I zbog toga sam ponosan što sam sve vrijeme ostao u svome gradu, državi i u svojoj bolnici. Sada, kada s puno nostalgije treba da idem u penziju, želim nešto ostaviti svome gradu. Ostavljam modernu ordinaciju ultrazvučne dijagnostike. To sam radio cijeli život, u toj oblasti me Sarajlije znaju i tu su najviše znali tražiti od mene pomoć da ih primim da se liječe. Ordinaciju nisam htio otvarati ranije. Tek kada sam jedini u regionu u Općoj bolnici ukinuo liste čekanja na ultrazvučnoj dijagnostici, odlučio sam otvoriti i privatnu ordinaciju. Sada nema nikakvih sukoba interesa, a upravo zbog toga ranije nisam htio otvarati ordinaciju, iako su me mnogi molili i nagovarali. U ovoj ordinaciji u ulici Patriotske lige na Koševu, ako Bog da zdravlja, planiram nastaviti raditi nekoliko godina i nakon što odem u penziju. Glavni cilj mi je da ordinacija zaživi i da nešto ostane iza mene ovome gradu – rekao je Klimenta.