Suđenje optuženima za navodne zločine na Čemernu ušlo je u poodmaklu fazu u kojoj Tužilaštvo izvodi svoje svjedoke. Za sada svjedoci i nisu imali ništa novo i spektakularno reći, što je dobro za optužene, ali ne i Tužilaštvo, koje, umjesto spajanja dvije u jednu optužnicu, pribjegava njihovim izmjenama da bi popravilo svoju poziciju u samom procesu, čime optužene i njihove odbrane pokušava dovesti u težu situaciju.
Sve ovo govori da našim braniocima koji su optuženi predstoji teška pravna borba pri dokazivanju pravih činjenica koje ih oslobađaju teških i nepravednih optužbi. Za takvo nešto im je potrebna pomoć i podrška svih nas, što je, nažalost, do sada izostalo.
JOB Ilijaš i Organizacija demobilisanih boraca su oni koji nešto čine pri organiziranju odlaska boraca i građana u Sud BiH na ročišta, ali autobus koji angažiraju uglavnom vozi najviše desetero. Na jučerašnje ročište taj autobus je dovezao osmoricu, uglavnom bivših pripadnika 126. brigade. Jučer se još jednom dogodila slična situacija, kada je na suđenju jednom od najvećih heroja bosanskog otpora Draganu Vikiću prisustvovalo samo četvero.
Ni mediji iz Federacije ovom suđenju ne pridaju poseban značaj te se pojavljuju jedino novinari Patrie, Radija Ilijaš i ''Avaza''. U drugim medijima nećete naći ni riječi. S druge strane, mediji iz RS su sveprisutni, pogotovo RTRS, koji svojim, uglavnom jednostranim prilozima vrše svojevrstan pritisak na Sud i Vijeće, a pod medijskim pritiscima je teško raditi. Još čudnije je to da pojedini “federalni” mediji prenose tekstove medija iz RS iako je vidljiva njihova tendencioznost.
- Da je u pitanju neki ministar, načelnik ili bilo koji eksponirani političar koji mogu zaposliti dijete, ženu ili ljubavnicu, bilo bi ovdje danas hiljadu i više prisutnih, a mediji bi se utrkivali, jer možda se neki ili neka iz medija na taj način preko noći nađe na mjestu portparola neke institucije, državne firme ili ustanove. Ovako, mi smo nebitni – rekao nam je jučer jedan od optuženih.
Teško je dokučiti zašto je to tako. Vlast, kojoj su puna usta branilaca i njihove brige o braniocima, šuti, bivši borci daju samo verbalnu podršku, građani iz udobnih domova pišu po društvenim mrežama. Optuženi borci su skoro pa prepušteni sami sebi. I onda ćemo se pitati zašto našu historiju pišu drugi. Čudit ćemo se jednog dana kako se desilo da smo mi, koji smo napadnuti u vlastitoj zemlji i u vlastitim domovima, odjednom postali zločinci i agresori.
