Na obroncima Čemernice, visoko iznad kanjona Vrbasa, nalazi se selo Baljvine. Selo je smješteno na međi gdje centralna Bosna polako prelazi u Krajinu, u općini Mrkonjić-Grad, u manjem bh. entitetu. 

Poseban fenomen

Jedinstveno po mnogo čemu, a najviše po svojim stanovnicima i njihovim običajima, u selu žive Bošnjaci i Srbi, njih 200, a pričaju da nikada nisu bili u sukobu, nikada se nisu sporili na sudu, a ni u posljednjem ratu nisu bili na suprotstavljenim stranama. Zato jedni drugima znače mnogo više od komšija.

Ovo selo sve je samo ne specifično za ovu zemlju. U pola sela, Gornjim, su Srbi, a drugoj polovini, Donjim Baljvinama, su Bošnjaci. Čuvaju svoje višedecenijsko prijateljstvo.

Imam u džematu Baljvine Ihsan ef. Šabić, pričajući o ovim posebnostima baljvinskim, ističe da se to ne može objasniti, da je to fenomen.

- Zato treba doći i doživjeti i vidjeti da je ovdje teško razlikovati ko je Srbin, ko je Bošnjak. Zajedno sjede, rade, pomažu jedni drugima. Djeca idu zajedno u školu. Kada sam prije devet godina došao na službu, nisam mogao vjerovati u ovo, u ovaj fenomen – kaže ef. Šabić.

Istu priču čujete na svakom koraku.

- Cijeli prošli rat smo bili zajedno. Zajedno se čuvali, pazili. Oni su nam donosili hranu, išli s nama na radnu obavezu – kazao je Jusuf Kovačević, jedan od najstarijih mještana Donjih Baljvina.

Mitar Oroz iz Gornjih Baljvina potvrđuje priču.

- Ovdje je ostala jedina džamija u RS koja nije u ratu srušena. Došli su bili vojnici RS da je ruše, ali mi nismo dali i to je ta vrijednost. Zaista se pazimo otkako se zna za ovo selo. I oni su nas čuvali u onom ratu, kada su ustaše došle da nas pobiju – objašnjava Oroz.

Šemso Čaušević podsjeća da se ovdje sve do septembra 1995. godine gotovo nije znalo za rat.

- Ali, kada je došao HVO, onda smo morali izbjeći svi, i opet zajedno. I zajedno smo se vratili, zajedno popravljali porušeno, gradili i obnavljali selo.

Proizvodnja mlijeka

U Baljvinama su ljudi vrijedni. Žive uglavnom od poljoprivrede. Razvili su kooperativnu proizvodnju mlijeka s Bihaćkom industrijom mlijeka. Imaju sedamdesetak krava i tristotinjak ovaca. Sva djeca idu zajedno u školu, njih oko dvadesetero. I ne mogu nikako shvatiti da u drugim dijelovima BiH postoje dvije škole pod jednim krovom.

Selo je specifično i po desetak stećaka koji su rasprostranjeni po cijelom prostoru i koji su uvršteni u nacionalne spomenike u BiH. Zato su u turističkoj ponudi Mrkonjić-Grada, Jajca i Banje Luke.

Bez mješovitih brakova

Mještani, uz sve ovo, podsjećaju da u selu nema mješovitih brakova i nije ih nikada ni bilo.

- Poštujemo se, pazimo, ali tu je neko nepisano pravilo. Bilo je slučajeva zaljubljivanja, ali proguta se i nastavi bez toga dalje - kažu.

Piju kišnicu

Problem u selu je, kaže Mirsada Habibović, nedostatak vode za piće i skupljanje kišnice.

- Nemamo vodu, niti izvora iz kojih bismo se mogli snabdijevati. Zato skupljamo i pijemo kišnicu i to nam je najveći problem – kaže Habibović.