U Manastiru svetih apostola Petra i Pavla u Čičevu kod Trebinja, koji je jedan od najstarijih u Bosni i Hercegovini, živi osam monahinja i dvije starice, majke monahinja.

Igumanija manastira mati Pavla kazala nam je da su u ovoj svetinji monahinje iz raznih krajeva te da proslava velikog pravoslavnog praznika Vaskrsa nije samo u nedjelji Vaskrsa nego počinje mnogo prije.

Mrsni obrok

- Proslava počinje početkom četrdesetodnevnog posta, gdje svaka sedmica posta ima svoje značenje i naziv. Svakako, najbitnija je posljednja sedmica posta, Velika sedmica, gdje se pokazuje šta se desilo prije vaskrsenja Hristovog, svaki dan kroz molitve prati Hristov život. Imamo službe na Veliki četvrtak, Veliki petak, Veliku subotu. Onda dolazi Vaskrs, kao jedan veoma radostan događaj kada imamo liturgiju, na kojoj prisustvuje veliki broj vjernika iz okolice manastira, ali i Trebinja – pojasnila je mati Pavla.

Prema njenim riječima, svi koji dođu, a bude ih i po 400, na poklon dobiju ofarbano jaje.

Kada je riječ o jelima za Vaskrs, mati Pavla napominje da nema nekog posebnog koje se pravi za ovaj praznik kao što je to slučaj kada je Božić.

- Ali, trpeza je bogata i raznovrsna, jer je to, ipak, završetak posta. Odmah poslije liturgije rano ujutro, oko sedam sati, ovdje u trpezariji je prvi mrsni obrok, koji se sastoji od pečenog mesa, sira, kajmaka, pita, sitnih kolača, ali svakako najznačajnija su ofarbana jaja, jer simbol Vaskrsa je farbano jaje - ističe ona.

Šaranje voskom

Sestra Varvara, koju smo zatekli dok je ukrašavala i unosila jaja u crkvu, kaže da im jaja poklone i mještani koji stanuju u okolici manastira.

- Jedna žena koja stanuje tu u blizini ima guske i patke, donijela nam je, osim kokošijih, i ovo veliko jaje od patke. To je njen doprinos proslavi Vaskrsa u manastiru, tako da smo ofarbali i pačije jaje, koje se po veličini izdvaja od drugih - ispričala nam je sestra Varvara, koja je zadužena i za šaranje jaja voskom.

Crvena je boja života 

Mati Pavla kaže da jaja farbaju na Veliki četvrtak i Veliki petak te da su sva domaća, od kokošiju koje hrane monahinje. Obično se farbaju u crveno, jer je to boja života.

- Farbamo ih u „lučinu“, ostatku od luka koje sakupljamo cijele godine, te u biljku broć. I to je neka posebna crvena boja. Ukrašavamo ih obično nekim listićima i cvjetićima iz prirode, koje sakupljamo zajedno s dječicom koja nam dolaze pomoći. Monahinje neka jaja šaraju i voskom, pa dio koji je išaran voskom poslije ostaje svjetliji - pojasnila nam je mati Pavla tehniku farbanja.