Iako je do sada bilo uvriježeno mišljenje da na ponašanje djece uglavnom utječe okružje u kojemu odrastaju, nedavno je naučno istraživanje otkrilo da se zločesta, lažljiva, svadljiva i nasilna djeca zapravo takva rađaju.  Studija američkih istraživača sa univerziteta u Virginiji pokazala je da će djeca s »antisocijalnim« genima i u slučajevima ako ih usvoje i odrastaju u idiličnim uvjetima skladne i mirne obitelji ponašati zločesto.  

Blizanci pod lupom

Ti se geni prenose tijekom više generacija. Istraživanje je provedeno na 2000 djece, odnosno 1.000 blizanaca, od kojih je pola bilo posve identičnih gena, a druga je polovica nosila pola jednakih gena.  

Proučavanje ponašanja blizanaca i njihove djece standardna je metoda u utvrđivanju koje su osobine u ponašanju nasljedne. Kada se međusobno uspoređuju, promatra se koji se geni prenose s generacije na generaciju te su tako američki naučnici ustanovili da se dijelovi DNK odgovorni za ponašanje prenose baš poput boje očiju ili kose.

To je istraživanje zapravo nastavak ranijeg ispitivanja koje je 2004. godine provela asistentica na katedri humane genetike DebraFolej (Foley) i koje je pokazalo da nasilje, u kombinaciji s određenim urođenim genima, uzrokuje kasnije slično ponašanje djeteta.

Folejino ispitivanje obuhvatilo je 514 dječaka između 8 i 17 godina, te se promatralo okružje u kojemu rastu i njihova DNK struktura. Mjerio se nivo gena monoamine oxidase A, koji se povezuje s antisocijalnim ponašanjem te se pokazalo da njegova aktivnost uvelike utječe na ponašanje dječaka.

Ako je gen bio manje aktivan, a djeca su rasla u izrazito nasilnoj sredini, djeca su bila sklonija ružnome ponašanju, dok su ona kojima je gen bio visoko aktivan bila nesklonija »kopiranju« nasilja iz svoga okruženja.

Na sličan su način promatrana i usvojena djeca te se došlo do istih zaključaka.

Još prije Folejeve, slično je istraživanje 2002. godine provela Teri Mofit (Terrie Moffitt), profesorica s instituta za psihijatriju King's koledža u Londonu. Ona je pak otkrila da mutacije u određenom genu uzrokuju kasnije nasilničko i kriminalno ponašanje.

Rana dijagnoza

Moffitt vjeruje da rana dijagnoza prisutnosti toga gena može biti ključna u kasnijem sprečavanju nasilnoga ponašanja. I prijašnja su istraživanja naučnika s washingtonskoga nacionalnog instituta za zdravlje otkrila da barem četiri gena predstavljaju predispoziciju za kriminalno ponašanje njihovih ispitanika.  

Za razliku od Moffitt, glasnogovornik toga instituta predviđao je da će u budućnosti roditelji i prije rođenja djeteta moći doznati koje ono nosi gene, te će tako moći odlučiti na koji se način postaviti prema tome.