Zbog svoje anatomske lokalizacije, otvorenosti prema vanjskoj sredini i uloge u toku seksualnog kontakta rodnica i njeno predvorje veoma se lako inficiraju. Rodnica je, naime, smještena ispred čmara, na udaljenosti četiri-pet centimetara, pa saprofiti - bakterije koje su normalni stanovnici debelog crijeva - lako dospijevaju na sluznicu vulve i vagine.

Na isti način bakterije prelaze u vulvu i vaginu iz mokraćne cijevi čiji se vanjski otvor nalazi u predvorju vagine. Mokraća je normalno sterilna, ali zbog blizine debelog crijeva i rodnice pet do 15 procenata svih žena ima bakterije u mokraći.

Šta izaziva upalu

Rodnica se prema gore nastavlja u matericu. Bakterije iz nje, preko vrata materice proširuju se na sluznicu materice, odatle dospijevaju u jajovod i jajnike gdje izazivaju upalne procese čija posljedica mogu biti neplodnost ili vanmaterična trudnoća.

Kod trudnica jedna od najčešćih bolesti je upala sluznice rodnice (vagine) i njenoga predvorja (vulve), a njen latinski naziv je vulvovaginitis.

Upalu izazivaju različiti uzročnici, najčešće su infekcije izazvane bakterijama gnojenja - streptokokama i stafilokokama - i crijevnim bakterijama, takozvanim koli bakterijama.

Među ovim bakterijama naročito su česte Echerhia coli i enterobakter, ali i spolno prenosive bakterije u koje spadaju trihomonas i Gardnerela vaginalis.

Nepravilna i nedovoljna njega intimnih dijelova tijela mogu biti važan faktor nastanka infekcije rodnice i njenog predvorja. Važan znak akutne, svježe infekcije je pojačan iscjedak koji može zaudarati, izazivati svrbež i žarenje spolovila.

Ukoliko je infekcija bila prisutna prije trudnoće pa i dalje perzistira, u tom slučaju ne mora davati simptome kao što su bol, otok, crvenilo, povišena temperatura, jer je bolest u hroničnoj fazi, ali može uzrokovati spontani pobačaj, prijevremeni porod i rađanje nedonesenog djeteta.

Znaci hronične infekcije znatno su blaži i manifestiraju se pojačanim iscjetkom iz vagine, povremenim svrbežom predvorja vagine i pečenjem prilikom mokrenja.

Infekcije vagine koje su se proširile na matericu najčešći su uzrok prijevremenog prskanja vodenjaka i infekcije novorođenčeta kao što su upala pupka, upala pluća ili sepsa.

Kako dolazi do infekcije

Kako bakterije dospijevaju na sluznicu vagine i vulve? Postoje tri načina:

* U toku seksualnog kontakta, od seksualnog partnera zaraženog trihomonas vaginalisom, gonokokom, klamidijom i gardnerelom vaginalis;

* Iz debelog crijeva i

* Iz mokraćne cijevi u toku infekcije mokraćnih puteva.

Rodnica spolno zrele žene ima zaštitne bakterije koje sprečavaju infekcije. To su Doderleinovi bacili koji proizvode mliječnu kiselinu i zato je pH vagine kiseo, što je važno znati da bi se pravilno održavala intimna higijena.

Nažalost, učinak kiselosti nije uvijek dovoljan da spriječi infekcije vagine. Normalan vaginalni iscjedak je bjeličast, guste konzistencije. U toku trudnoće, naročito pri njenom kraju, iscjedak postaje nešto obliniji i ostavlja trag na rublju. Zato trudnica treba obavljati vanjsku toaletu dva do tri puta dnevno.

Toaleta se obavlja pranjem tekućom vodom nakon svakog mokrenja. Pred kraj trudnoće česta je inkontinencija, jer trudnica više nije u stanju kontrolirati mokrenje, pa u tom slučaju treba se još češće prati.

Sapun mora biti blag, pH mu mora biti približan pH vagine, dakle između 3,5 i 5,5, a najbolje je upotrijebiti tekući sapun. Sapuni isušuju kožu, naročito sluznicu jer odstranjuju masni pokrov. Zato je najbolje upotrebljavati sindete koji se prepoznaju po tome što proizvode malo pjene, ali i daleko manje, u odnosu i na najblaži sapun, odstranjuju masnoće sa kože.

Prati se uvijek treba od sprijeda prema natrag, dakle od vagine prema čmaru. Na taj način se sprečava prenos bakterija iz čmara u vaginu. Sredstvo za intimnu njegu ne smije ostati u vagini jer iritira sluznicu što za posljedicu ima nesnosan svrbež.

Ulošci nisu za trudnice

Nakon toga intimne dijelove treba posušiti mekanom pamučnom tkaninom nježno upijajući ostatke vode, bez trljanja. Vaginalne uloške i vaginalne predloške trudnica ne treba upotrebljavati.

Nakon poroda nastaje nagla promjena hormonalnog statusa onakvog kakav je bio tokom devet mjeseci trudnoće. Materica se naglo smanjuje. Prvih dana nakon poroda izlučevine iz materice, tzv. lohija, obilna su i krvava, zatim postaju smećkasta, a nakon dvije sedmice vaginalni iscjedak opet postaje bjeličast i oskudan.

Količina iscjetka se pojačava u toku akta dojenja bebe, kao posljedica djelovanja hormona oksitocina. Djelovanje oksitocina normalizira se u toku mjesec dana nakon poroda.

Njega međice

Kod većine žena koje prvi put rađaju u toku izlaska glave ploda uradio se rez međice, tzv epiziotomia. Kako je međica dobro prokrvljena, ona brzo zarasta. U tom periodu potrebno je obavljati toaletu ispiranjem mlakom vodom uz dodatak blagog dezinficijensa, nekoliko puta na dan, bez upotrebe sapuna.

Nakon nježnog posušivanja nije potrebno nanositi nikakve antibiotske preparate u obliku spreja. Već sedmog dana provodi se toaleta kao i prije poroda. Izuzetak su slučajevi kada se epiziotomija inficirala, kada se liječenje provodi pod strogim nadzorom ljekara.