Stručnjaci su dokazali da se proces učenja i usvajanja znanja kod svakoga djetat razlikuje, ovisno o načinu razmišljanja. Da bi djeca što bolje razvila svoje intelektualne sposobnosti i upila što više znanja, važno je otkriti koji tip učenja im najviše odgovara. 
Postoje tri osnovna načina na koja djeca usvajaju znanje: vizuelni, odnosno u slikama, zvučni i motorički, odnosno pokretom i igrom. Mnogi roditelji primjećuju da njihovo dijete uživa u slušanju priča i pjesmica, ali da je nezainteresirano za slikovnice ili crtanje. 
Nemirna djeca, koja obično imaju teškoće s učenjem, mogu vrlo dobro pamtiti u pokretu. Sve metode su dobre i kada otkrijete način koji najviše odgovara vašem djetetu i pomognete mu da ga što bolje razvije, krenite s učenjem. 
Ipak, nemojte zapostaviti ostale metode. Možda će vam u početku biti potrebno strpljenje da otkrijete najbolji način, ali budite uvjereni da će se trud isplatiti.
Fotografsko pamćenje
Djeca koja najlakše pamte slikovne sadržaje djeluju kao da imaju "fotografsko pamćenje". Lakše uče pomoću fotografija, slikovnica i crtanih filmova. Ako ne možete navesti dijete da se koncentrira na tekst, prekrijte slike i na taj način će ono poboljšati koncentraciju.
Zvučno učenje
Brbljiva djeca i ona koja lako pamte pjesmice uče kroz slušanje i manje pažnje poklanjaju slikama. Pročitano često ponavljaju naglas. Takvoj djeci neophodna je mirna sredina u kojoj mogu ispunjavati zadatke.
Učenje kroz pokret 
Dijete koje najlakše uči u igri i pokretu često djeluje hiperaktivno i teško ga je natjerati da duže vrijeme provede mirno sjedeći za stolom. Nemojte se nerverirati i burno reagirati ako ono napravi nered za vrijeme igre - ako je njemu prijatno, bolje će pamtiti. Čitajte mu priče i osmislite igru u kojoj će ono biti glavni glumac.

Kako djeca najbolje uče

Pored potrebe za hranom, njegom i ljubavlju, svaka beba ima i potrebu za kretanjem. U ranom uzrastu mogućnosti pokreta su ograničene, a roditelj bebi pomaže pričom, dodirom, ohrabrivanjem.
Dijete će samo proći sve faze razvoja određenim redosljedom. Prvi pokreti su okretanje s leđa na stomak, pa obrnuto. Sljedeće je položaj četveronoške, puzanje, pa tek onda zauzimanje sjedjećeg položaja. Iza toga slijedi uspravljanje u stojeći položaj.
Prvi koraci 
Prve korake dijete pravi između 12. i 16. mjeseca, ali je uredu i ako beba prohoda sa deset ili tek s 20 mjeseci. Svako dijete ima svoje periode sazrijevanja pa nikako nemojte porediti svoje dijete s djecom iz okruženja. 
Psihomotorni razvoj djeteta nije podređen nekom univerzalnom obrascu, već je značajno individualno određen.
Rano postavljanje bebe u uspravan položaj može biti štetno, jer bebina stopala nisu još razvijena, tek se formiraju, pa se forsiranim hodom mogu iskriviti i deformirati, a to, opet, može dovesti do deformacije kičme. 
Stavljanjem djeteta na pod ili u ogradicu, omogućit ćete mu kretanje upravo onako kako njemu odgovara i za koje je spremno i zrelo. 
Korištenje dupka ili hodalice pedijatri ne preporučuju, jer je dijete tada lišeno iskustva ustajanja iz čučećeg položaja i održavanja ravnoteže. Pomagala sprečavaju razvoj prirodnog nagona za kretanjem.
Stabilan oslonac 
Prve korake dijete pravi uz pridržavanje, noga do noge, zatim noga ispred noge. Postepeno se smanjuje površina oslonca, gegajući hod polako nestaje, dijete postaje sigurnije, a hof automatiziran i sve više liči na hod odraslog čovjeka. 
Kada je dijete napravilo osam koraka bez pridržavanja, znači da je prohodalo. Ovo može potrajati i nekoliko mjeseci, ali je važno da ne forsirate dijete.
Roditelji ne trebaju brinuti ako se dijete ne uklapa u uzrasne okvire, važno je da ono prolazi sve faze razvoja. 
Prve cipele 
Prve cipelice kupite kada dijete počne praviti prve samostalne korake. Cipele trebaju biti pravilno odabrane, da bi mogle podupirati skočni zglob i time obezbijediti pravilan hod. 
VAŽNO 
Da bi hod bio uravnotežen i koordiniranih pokreta mora se razviti spontano, bez prisilnih radnji, u skladu sa sazrijevanjem svakog djeteta pojedinačno.

Kada napravi 8 koraka - dijete je prohodalo

Malo je djece koja su zaista razmažena. Čak 79 posto djece ponašanjem suprotnom od očekivanog želi skrenuti pažnju na sebe. Neprihvatljivo ponašanje često je kod djece u nesređenim porodicama i kod djece koja imaju prezaposlene roditelje.
Roditelji često razmaženost poistovjećuju s ponašanjima koja ne ispunjavaju njihova očekivanja. Pa, ipak, ako je vaše dijete ljuto bez razloga, hirovito i neposlušno - razmaženo je. 
Šta kaže nauka
Naučna istraživanja dokazala su da su sva razmažena djeca - ona koja upravljaju roditeljima - vrlo nesigurna. Oni su sigurni i samouvjereni dok su mama ili tata u blizini i dok su u poznatom okruženju. Čim se maknu iz poznate sredine i dođu u konflikt sa sebi ravnima, razmažena djeca se povlače i popuštaju u zahtjevima suparnika. 
Inat koji pokazuju u kući nestaje i na vidjelo ulazi malo i nesigurno biće koje se boji. Kuća je sredina u kojoj je dijete naviklo na povlastice i popuštanje. Međutim, vršnjaci mu ne popuštaju, izruguju se njegovim nedostacima i spremni su ga odbaciti ako im se ne prilagodi. Tada nesigurnost prkosnog djeteta najviše dolazi do izražaja. Zato, ako želite od djeteta napraviti slabića, udovoljite svim njegovim zahtjevima i hirovima. 
Kako se riješiti razmaženosti 
Razgovorom se sve rješava. Ako ste danas odlučili popiti kafu, a dijete je dovoljno veliko da mu možete objasniti šta želite, onda mu to i recite: 
"Sada će se mama odmoriti i popiti kafu. Kada popijem kafu, igrat ćemo se. A, do tada ti smisli šta želiš raditi". Za takvu vrstu razgovora spremno je dijete staro 2,5 godine. 
Obećanje je svetinja
Nikad ne lažite dijete. Bilo da ima godinu, dvije, tri ili pet, nikada ga nemojte lagati. Ako ste mu nešto obećali, onda to ispunite. 
Postavite pravila 
Od prvog dana učite dijete pravilnom ponašanju. Pravilno ponašanje je ono koje vi smatrate adekvatnim za pojedinu situaciju. Ako je kod kuće zabranjeno dirati televiziju ili se igarti sa svjetlom, onda je to zabranjeno i kod bake ili nane. Ako je zabranjeno dirati mamin mobilni telefon, on se ne dira ni kada mama nije u prostoriji. 
Ako su bombone zabranjene kod kuće, onda se ne jede kada mami i tati treba mira, niti se jede kada su došli važni gosti, pa da bi djeca bila mirna. Ako se crtani gleda sat dnevno, onda se crtani gleda sat dnevno i kada je dijete bolesno. Poštujte vrijeme odlaska na spavanje.
Djetetove potrebe 
Kad je dijete sito, suho i zadovoljno, onda možete s njim ići gdje god želite. Ako naučite zadovoljiti djetetove potrebe prije svojih, time olakšavate život i sebi i djetetu. 
Ne batinama 
Kažnjavanje batinama je štetno, jer time vrijeđate i ponižavate dijete. Po prirodi osjetljivu djecu batine dovode do duševnih kriza koje još više pojačavaju njihovu osjetljivost. Kod neke djece kazne izazivaju neosjetljivost i ravnodušnost, postaje im svejedno, ne raduju se i ne žaloste. Kod obje grupe djece javljaju se velike teškoće i u emocionalnom razvoju i u socijalnom prilagođavanju. 
Budite dosljedni 
Jedan odgajatelj, jedna pravila, striktno ih se pridržavajte. Ako baka nije vidjela dijete godinu, neka uživa s njim i neka radi šta hoće. To je iznimka. Ali, kada ona ode, dijete će brzo shvatiti da uvijek važe ista pravila. 
Postavite granice 
Ako mislite da dijete nešto ne treba raditi, recite mu to jasno, glasno i sigurno. Ne dopuštajte mu da se uvlači ispod sudopera kada ima godinu, jer će to uraditi i s dvije godine, ali tada će dobiti po guzi, pa mu ništa neće biti jasno. 
Dajte djetetu do znanja do koje granice smije i može ići. Neka vas ne zavara pogled krupnih okica koji obara s nogu, jer vas upravo time kontroliraju. Kontrolirajte vi dijete, a ne dijete vas.

Razmaženo dijete je nesigurno dijete

Zašto bebe odjednom počnu plakati, čemu se smiju od uha do uha i zašto počnu plakati odmah nakon toga, pitanja su koja ne postavljaju samo roditelji. 
Djeca sposobnost mišljenja koriste čim se rode. Zato je i dobro znati o čemu razmišljaju. Osim što će vam pomoći da bolje upoznate svoje dijete i odredite šta voli, a šta ne, ako znate o čemu razmišlja, znat ćete kako ga potaknuti, podržati ili dodatno proširiti njegove mentalne sposobnosti. 
U prvim mjesecima preovladava proces zbližavanja između vas i vašeg djeteta, što će, između ostalog, imati ogroman utjecaj na njegov budući emocionalni razvoj. 
Dijete ima potrebu da se zbliži s vama, i ta potreba preovladava u prvim sedmicama života. Iako ne može prepoznati osmijeh do drugog mjeseca, već sa šest sedmica beba će na vaš osmijeh odgovoriti osmijehom. 
Dakle, svjesna je napetosti mišića vašeg lica i promjene glasa. Zato je u ovom periodu važno bebi staviti do znanja koliko je volite, i to ne samo riječima. 
Zbližite se kroz dodire, osmijehe, zagrljaje i poglede pune ljubavi. Možda vam se ne čini tako, ali bebica će sve to osjetiti, a emocionalna toplina koju joj pružate umirit će je i obogatiti vaš odnos. 
Vid traži šareno
Iako novorođenčad ne raspoznaje oblike, netačno je da vidi samo mutno i konfuzno, kako se nekada mislilo. Dječije oko ima posebne ćelije, kojima raspoznaje boje. 
Tako najlakše uočava predmete s potpunim kontrastom (crno-bijelo), ali vidi i svjetlije osnovne boje - crvenu, žutu i plavu. 
Zato je dobro da beba bude okružena raznobojnim predmetima koji će poticati njenu percepciju. Zidove sobe slobodno ukrasite šarenim tapetama jarkih boja ili na jednobojne zidove stavite slike. 
Radoznalost i percepciju dodatno će potaknuti i raznobojne igračke okačene iznad krevetića, kao i slikovnice primjerene uzrastu. 
Mozak je željan zvuka
Iako beba još ne govori, itekako je željna komunikacije. Upravo zato se služi širokom paletom zvukova koji vas često zbunjuju. Osim plača, kojim obično aludira na to da želi jesti, spavati ili čeka da joj promijenite pelene, beba proizvodi i mnoge nježne zvukove kada želi reći da je smirena i sretna. 
Ona, dakle, komunicira, a isto to očekuje i od vas. Imajte na umu da je za nju ovaj svijet potpuno novo mjesto. Jednostavno voli kada joj pričate, makar to bilo i objašnjavanje kako ćete joj sada obuti čarapice. 
Jednostavni razgovori pomažu djetetu da se srodi s idejom naizmjeničnog govora. Svakodnevna čavrljanja pružaju mu dragocjene prilike za poboljšanje vještine naizmjeničnog komuniciranja. 
A šta nam plačem poručuje 
Možda niste sigurni o čemu dijete razmišlja dok plače, ali možete biti sigurni da želi reći samo jedno: "Dođi ovamo, što prije možeš". Plač shvatite kao njegov prirodan način sporazumijevanja i učinite za njega najviše što možete, bez obzira na činjenicu da niste sigurni šta mu se mota po glavi. 
Ali, kao i svaka druga neverbalna komunikacija, i ova uključuje govor tijela, a prema nekim psiholozima, kada je u pitanju vaše dijete, na nju otpada 55 posto značenja. Pokušajte naučiti čitati govor djetetovog tijela povezan s plačem. 
Vrste plača
1. PRODORAN PLAČ - ako bebu nešto boli, plač će biti prodoran, gotovo nalik vrištanju. Utihnut će tek toliko koliko treba da uzme vazduh, nakon čega će ponovo početi vrištati. 
2. TUGALJIVO PLAKANJE - ako se osjeća usamljeno, jer mu niste u vidnom polju, plač će biti više tugaljiv nego glasan.
3. PLAČ OD GLADI - kad vam beba daje do znanja da želi jesti, taj plač obično ima obrazac koji se ponavlja, pri kojem beba neutješno plače i ubrzano maše rukama i nogama.

Šta nam beba poručuje plačem

Ultrazvuk pokazuje da bebe već u majčinom stomaku sisaju prst. To znači da sasvim mala djeca jednostavno imaju potrebu sisati i da im to predstavlja zadovoljstvo, pošto fetus to ne radi zato što je gladan. 
Kada beba dođe na svijet, roditelji vrlo brzo otkriju da ova aktivnost ima umirujuće djelovanje i zato posežu za cuclom varalicom bez koje mnogi maleni ne mogu zaspati. Ali, kad dijete malo odraste, nastaje problem: kako ga odvići od varalice? 
Kada je pravi trenutak 
U uzrastu od tri mjeseca potreba za cuclom se smanjuje, pošto beba otkriva druge načine da se smiri: može sisati pesnicu ili parče tkanine, zaroniti lice u mekanu igračku... To je pravi trenutak da je odviknete od cucle. Za početak, djetetu rjeđe dajite cuclu, a bebi pomozite da se opusti tako što ćete je zabavljati pričom ili je maziti.
Rizik raste 
Ako dijete do šestog mjeseca ne ostavi cuclu, postoji opasnost da razvije ovisnost, odnosno da se ne može smiriti niti zaspati bez varalice. U takvom slučaju, teško je odvići dijete od ovog pomagala, koje postaje mora za roditelje: beba plače svaki put kada joj cucla ispadne iz usta, uvijek pri ruci moraju da imaju rezervnu cucu... 
Veliko dijete 
Kada oko treće godine krenu u vrtić, čak i djeca čiji roditelji toleriraju cuclu, u najvećem broju slučajeva sama prevaziđu ovaj problem. Ali, ukoliko se to ne desi, da li ih treba pustiti da nastave po starom? Ne, pošto cucla ometa normalan razvoj jezika i socijalizaciju: kako dijete ne može pravilno govoriti sa cuclom u ustima, druga djeca će mu se smijati i ono će se povući u sebe. 
Krajnje vrijeme 
U uzrastu od treće do pete godine ovisnost o varalici postaje ozbiljan problem, pošto onemogućava normalnu socijalizaciju i pravilan razvoj vilice. To je krajnje vrijeme za odvikavanje. Za početak, važno je da ništa ne radite na silu. 
Da bi dijete lakše prebrodilo krizu tokom dana, ponudite mu zamjenu: recimo, sok na slamčicu. Imajte na umu da je djetetu u tom teškom periodu potrebna podrška. Ruganje, grdnje i ucenjivanje mogu ga samo obeshrabriti. 
Vrijedi pokušati
1. Motivirajte dijete tako što ćete mu reći da se ponosite njime zato što je sada veliko.
2. Zamolite zubara da mu jednostavnim riječima objasni da nije dobro da sisa cuclu i da postoji opasnost da mu se iskrive zubi. 
3. Na kraju, zajedno odaberite dan D: najbolje je da to bude neki simboličan datum, recimo njegov rođendan. 
4. Možete djetetu obećati i neki poklon ako ostavi cuclu. 
5. Ostali ukućani i članovi šire porodice trebaju biti u toku s vašim planom odvikavanja i stavite im do znanja da očekujete njihovu podršku. 
6. Tada možete preći na narednu etapu, koja se sastoji u postepenom ograničavanju upotrebe cucle. U početku dijete je može koristiti samo kod kuće, pa onda samo kada je u svojoj sobi i, na kraju, samo kad legne spavati.

Razvoj djeteta: Kako reći zbogom cucli

Beba je rođena. Noći bez sna normalna su stvar za novopečene mame i tate. Ali pomoći ima. Novorođenčad spavaju dnevno 16 ili više sati. San je isprekidan na periode od po jedan ili dva sata. Periodi sna postat će redovni kad nervni sistem bebe sazri i kad periodi između dojenja postanu duži.
Svjetlo za brži razvoj mozga
Kad napune tri mjeseca, bebe noću spavaju i po četiri sata u kontinuitetu. A od šest mjeseci mogu spavati i po dvanaest sati. U prvih nekoliko mjeseci normalno je da se beba budi, jer mora jesti. Ali, svakako ne mora biti budna cijelu noć i poslije dojenja. 
Da bi beba noću bolje spavala, tokom dana je treba "umoriti". Zato bebe i mala djeca moraju tokom dana boraviti na svjetlu. Dječija soba i dnevna soba u kojoj djeca borave moraju od rođenja biti okupane u svjetlu.
Neka vam je stalno na umu naučno dokazana istina da dnevna svjetlost utječe na brži razvoj mozga.
Kad je riječ o maloj bebi, zabavite je zvucima s televizije i muzikom. Obratite pažnju koliki su periodi bebinog spavanja. Ukoliko danju dugo spava, možete očekivati burnu noć.
Kupanje, maženje i pjevušenje također opuštaju. To je treba asocirati na nešto što prethodi spavanju. Zato joj pustite laganu muziku i to svake večeri istu. Bebi treba vremena da se smiri prije spavanja. 
Možda plače jer ne može naći odgovarajući položaj. Ako i dalje plače, lupkajte je po leđima i pričajte joj. Možda joj je potrebno samo vaše prisustvo.
Prigušeno svjetlo za noć
Neke bebe ne mogu spavati bez cucle. Može se desiti da vas bebin vrisak probudi usred noći jer je cucla ispala iz usta. 
Čim malo ojača beba se počne meškoljiti, vrtiti i trzati u snu. Sačekajte malo. To ne mora biti znak da je treba odmah uzeti i probuditi. Možda se samo okrene na drugu stranu i nastavi spavati.
Ako je morate presvući ili nahraniti, koristite prigušeno svjetlo, pravite lagane pokrete i tiho joj pričajte. To će bit znak da treba opet spavati, a ne igrati se.
Bebe mogu iznenaditi, pa od najranijih dana spavati kao odrasli. U svakom slučaju, i one imaju navike i treba ih razumjeti.

Kako da beba bolje spava noću

Naša očekivanja često su drugačija od očekivanja naše djece, ali najčešće se na to saznanje oglušujemo, zaboravimo ga ili ga jednostavno zanemarimo.Djeci nije važan čisti veš, red u kući ili obrok s tri slijeda. Njima su bitne puno važnije stvari koje ne samo da će ih usrećiti nego će od njih napraviti bolje ljude. Zanimljivo je kako smo mi roditelji svjesni problema s kojima se susrećemo, često znamo i koje bi se rješenje moglo primijeniti, no često baš sve ostane na tome – moglo. 
Dajte si zadatak i zacrtajte si ovih nekoliko ciljeva jer je to ono čime ćete sigurno, ali sigurno, ispuniti brojne dječje želje. Djeca brzo rastu i upravo ste im sada najpotrebniji!

Dozirajte vrijeme provedeno negdje drugdje
Možda jeste većinu vremena u kući s djetetom, no zapravo ste jako malo posvećeni baš njemu/njoj/njima.
Znate što klinci najčešće čuju kad vas sistemski traže da radite nešto s njima ili za njih? Čuju – evo, ljubavi, još samo pet minuta.
Posao nikud neće otići pa kad zatraže vaše društvo, vi ih lijepo iznenadite – evo, ljubavi, tu sam za tebe. Niko ne kaže da se sve vrijeme morate baviti samo njima, ali odgurivanje od sebe da biste napravili nešto što (baš kao i dijete) neće nigdje pobjeći, vaše dijete boli, vrijeđa i razočarava - svakodnevno. Stoga radije budite odmah tu za njih, a ne za e-mail, blog, Facebook, chat, portale, TV, papire... Poigrajte se odmah. Igra ionako neće trajati predugo. 
Provodite vrijeme vani
Iako je vani hladno, obećajte sebi i svojima da ćete što više vremena provoditi vani. Hladnoća nije bauk, valja se samo dobro zabundati i izaći.&nbsp;Svjež zrak i boravak na otvorenom imat će cijeli niz pozitivnih učinaka na vaš organizam, raspoloženje i vrijeme koje ćete provoditi zajedno.&nbsp;Ako imate malu bebu ili dijete koje još uvijek vozite u kolicima, izađite u šetnju barem dva puta dnevno. Ako pak imate malo veće dijete, prošetajte zajedno i razgovarajte. Zadajte si neki cilj do kuda ćete ići, počastite se nečim uz put te se polako vratite kući. Šetnja od sat vremena učinit će čuda za cijelu vašu porodicu.

Spustite se na pod i igrajte&nbsp;&nbsp;Djeca se najviše vole igrati na podu pa im se stoga češće pridružite. Ne morate cijelo popodne provesti s njima u igri, ali ako ste prisutni tamo gdje se igraju, oni će biti sretniji, čak i ako vi usput radite još nešto. Djeca možda ne trebaju toliko vaše društvo, vaše ruke i vašu pomoć, ali trebaju vaše prisustvo, čak i za razvoj vlastite mašte.
Ako žele slagati kockice, pomozite im toliko što ćete ih poticati, a ako pak žele sami, učinite i nešto više (ovisno o dobi). Budite tu da ih pohvalite, predložite promjene ili samo malo pomognite. Djeci je, za razliku od nas, potrebna publika kako bi imali poticaj da rade ono što zamisle. 
NE zamijenite s DA 
Priznajte, riječi: "Ne, Nemoj, Pusti, Pazi...", jedne su od najčešćih riječi koje upućujemo djeci.
Nije zgoreg djetetu reći ne, za stvari koje doista ne želite da radi, ili su preopasne. Ali, konstatno NE, NE i NE u djetetu pruža otpor. Zato preokrenite svoje stavove – učinite to odmah i neka ova 2018. godina bude puna DA, DA i DA.
Naravno, onda kad je primjereno.

Umjesto: "Nemoj to bacati na pod", recite: "Hajdemo to bacati po krevetu". Umjesto: "Nemoj se penjati po krevetu", recite: "Pričekaj i ići ćemo se penjati po toboganu".
Svaki put kada vam dođe da povičete "Ne to, Ne ovo", smislite kako bi to mogli okreniti u DA formulaciju. Možda vam se u početku neće činiti jednostavnim no s vremenom ćete s tim "da" djetetu dati mnoge ideje što bi moglo činiti da se zabavi, a da to bude prihvatljivo svima.
Da ne govorimo o tome da ćete s tim "da", djetetu ublažavati otpor prema onome što trebaju shvatiti i naučiti. 
Smijte se više
Znate li što djeca najviše vole? Vidjeti vas kako ste sretni, shvatiti da vas ono usrećuje, pa je najveća nagrada za njihovo postojanje upravo vaš smijeh i osmjeh.
Dozvolite si da vas dijete usreći, budite koncentrirani na njih, jer će smijeh onda doći sam od sebe. Ako ste fizički s djetetom, ali su vam misli negdje drugdje, vaše druženje nećete niti moći pojmiti onako kako to dijete želi. A dijete želi igru i vas želi vidjeti sretne. Stoga se ove godine smijte što više. To zaista nije teško s obzirom da će vaše dijete uvijek biti vaš najveći izvor sreće.

Metode koje djeluju: Obećanja koja biste danas trebali dati svojoj djeci

Naučite svoje mališane da budu poslušni uz pravilo "pet minuta".
Kako biste izbjegli večernje natezanje, pokušajte sa ovim pravilom i naučite djecu da pokupe stvari za sobom i na vrijeme odu na spavanje.&nbsp;
A pravilo je jednostavno: za svaku igračku, komad odjeće i za svaki minut koji dijete ostane duže budno, pošaljite dijete na spavanje pet minuta ranije, piše portal yumama.com.

Tako mu i objasnite: “Ideš večeras pet minuta ranije na spavanje jer nisi pospremio/la za sobom, a ako to ponoviš i sutra ideš deset minuta ranije u krevet”.
Malo po malo, uz vašu istrajnost i dosljednost, dijete će zbog tih pet minuta početi da sakuplja stvari za sobom. Naravno, nemojte očekivati da će se to ponašanje promijeniti u jednom danu, ali jednom hoće ako stalno ponavljate djetetu: “U redu, onda danas 15 minuta ranije ideš na spavanje.”
Ponekad, nemojte ni govoriti o minutama, samo recite, vrijeme je za spavanje.
Nakon nekog vremena djetetu će to postati obrazac ponašanja i po navici će sakupljati stvari za sobom.

Uz pravilo “pet minuta” naučite vaše mališane da budu poslušni

Vezivanje djece za pojedine osobe uči se u četiri faze:
1. Tokom prva tri mjeseca života bebi je, prije svega, potrebna briga i zaštita. Beba se još ne vezuje ni za jednu određenu ličnost.
2. Od trećeg do šestog mjeseca postepeno se sužava krug na malo povjerljivih osoba koje dijete sasvim jasno pretpostavlja drugim osobama. U ovoj fazi se djeca počinju otuđivati i plašiti stranih osoba.
3. U dobi od šest mjeseci pa do tri godine dijete se izrazito jako veže za jednu osobu, najčešće majku.
4. Kako dijete usvaja govor, tako se širi njegov društveni horizont. U ovom periodu ono već ima predstavu o ljudima koji nisu neposredno prisutni. I to mu daje osjećaj sigurnosti.

Kako dijete uči voljeti

Kretanje i sport su jedan od temelja zdravog života, svima je to poznato. Ali kretanje nikad nije toliko važno kao u prvim godinama života. 
S jedne strane u tim se godinama putem kretanja uče važni aspekti kao što su motorika, koordinacija, socijalno ponašanje i komunikacija. Osim toga već u tom dobu kretanje služi kao preventiva od kasnijih oboljenja kao što su bolesti srca i krvnih sudova, šećerna bolest ili pretilost.
Danas je, međutim, sve manje prostora za igru i kretanje. Osim toga stalno je u porastu ponuda pasivnih aktivnosti kao što su TV, internet, kompjuterske igrice. Umjesto više sati kretanja tokom dana, koji su nužni za zdrav i neometan razvoj, danas većina djece jedva da se kreće dva sata dnevno.
Zbog nedovoljnog kretanja već i mala djeca često imaju problema izazvanih pogrešnim držanjem tijela, pretilošću, pate od raznovrsnih smetnji koordinacije i slabe koncentracije ili su preko svake mjere agresivna, hipermotorična i nepristojna.
Uz sve to većina djece jako se raduje igri i kretanju i treba ih samo pravilno poticati. To se postiže sasvim jednostavnim igrama i svakodnevnim zadacima sve do aktivnog članstva u nekom sportskom klubu.
Pritom je uvijek jako važno da djeca ne izgube zadovoljstvo i užitak u igri i da ih podstičete u skladu sa njihovim sposobnostima.
Djeca imaju prirodnu potrebu za kretanjem. Samo po tome se može spoznati koliko je kretanje važno za razvoj djeteta pa ga zato treba poticati kroz igru. Pritom se ne mora uvijek "aktivno" igrati s djetetom. S malo mašte nije teško igre kretanja ugraditi u svakodnevicu ili poticati djecu na igru. 
Klasici kao što je preskakanje konopca, igra lovice ili skrivača nikada ne izlaze iz mode. A zajednički porodični izleti djeci su naročito zabavni jer su povezani s mnogo kretanja, a uz to razvijaju i osjećaj zajedništva.
U današnje vrijeme djeca mnoge sate provode u mirovanju. Umjesto da ih podstiču na kretanje, mnogim je roditeljima lakše i jednostavnije upaliti televizor. Zaboravljaju pritom koliko je kretanje izvanredno važno za razvoj motoričkih, duhovnih i socijalnih sposobnosti.
Dijete koje se ne može igrati praktično je obogaljeno. Čak i kad vam se čini da za onoliko sati kretanja koliko je djetetu potrebno tokom dana jednostavno nema dovoljno vremena, s malo elana moguće je i malu i veću djecu kroz igru vezati za svakodnevicu. Razvoj kretanja usko je ovisan sa razvojem inteligencije i samostalnosti . Djeca koju podstiču na vlastitu aktivnost bolje prolaze i na testovima inteligencije.

Kretanje razvija dječiji mozak, a evo za šta je još dobro

Novorođenče, iako to tako ne izgleda, svjesno je mnogo čega. Da li ste znali da se beba rađa s više od 70 instiktivnih refleksa? Neki od njih su vitalni za preživljavanje - kao što su disanje i sisanje. 
Neki refleksi su izuzetno jaki prvih nekoliko sati nakon porođaja, a iščezavaju u narednim danima i mjesecima. 
Zamolite pedijatra na pregledu da vam pokaže nekoliko pokretnih primitivnih refleksa. Primitivni refleksi, uglavnom, vremenom nestaju, jer dijete ne može razvijati svjesnu kontrolu pokreta prije nego što oni iščeznu. 
Refleks Babinskog
Kada nježno pomazite bebin taban od pete ka prstima, prstići na nogama se rašire i podignu, a stopalo savije ka unutra. Kod odraslih se zapaža suprotan proces. 
Ovaj refleks traje od šest mjeseci do dvije godine, nakon toga se prstići savijaju ka unutra. Ukoliko ga dijete manifestira i kasnije, onda je to znak nekih neuroloških poremećaja.
Refleks hvatanja 
Ako bebi koja gleda naprijed, ruku savijenih u laktu, stavite kažiprst u šaku ona će refleksno saviti prstiće oko vašeg prsta. Stisak novorođenčeta može biti toliko jak da izdrži težinu cijelog bebinog tijela. Refleks hvatanja nestaje nakon tri ili četiri mjeseca. 
Refleks treptanja
Ako bebi puhnete u lice ili naglo upalite svjetlo, ona će reagirati treptanjem. 
Refleks kardinalnih tačaka
Ako bebi nježno pomazite obraz, ona će se okrenuti u pravcu stimulansa, otvorenih usta spremna da sisa. Obično iščezava nakon četvrtog mjeseca, ali u snu traje i duže.
Refleks sisanja
Ako bebi stavite nešto u usta, ona odmah aktivira jezik, stvara vakuum i počinje sisati.
Refleks gutanja
Ako joj stavite vodu ili mijleko u usta beba će to progutati. Beba tokom sisanja mora uskladiti refleks sisanja, gutanja i disanje. To nije uvijek lako, tako da se desi da se beba ponekad zagrcne, iako ima dobre reflekse.
Refleks automatskog hoda
Kada novorođenče držite uspravno na stolu ili na nekoj tvrdoj i ravnoj podlozi, pridržavajući ga pod pazuhom, ono će podići jednu nogu, a zatim drugu i pravit će pokrete kao da korača. Ovaj refleks najizraženiji je nakon bebinog četvrtog dana života, a nestaje oko drugog mjeseca. 
Moroov refleks
Beba pruža noge i ruke, širi prste, izvija leđa i zabacuje glavu unazad, a potom skupi pesnice na grudi. To je reakcija na nagli pokret podloge na kojoj beba leži, pri iznenadnom ili glasnom zvuku i kad joj se čini da pada. Ovaj refleks, kojeg mnogi zuvu refleksom majčinog zagrljaja nestaje nakon šestog mjeseca. 
Refleks puzanja
Beba stavljena da leži na stomak, pravit će pokrete puzanja tako što će podvlačiti noge pod stomak.
Refleks podizanja glavice
Povlačenjem bebe za rukice iz ležećeg u sjedeći položaj glava će pratiti osovinu leđa do određene granice, a onda će pasti na grudi bebe.
Tonični refleks vrata
Kada leži na leđima, beba će zauzeti položaj "mačevaoca", glavom okrenutom na stranu i opruženim rukama i nogama na toj strani, dok su joj udovi savijeni na drugu stranu. Refleks se pojavljuje na rođenju ili tek oko drugog mjeseca, a nestaje do kraja šestog mjeseca.

S koliko refleksa se rađa beba

Zašto bebe odjednom počnu plakati, čemu se smiju od uha do uha i zašto počnu plakati odmah nakon toga, pitanja su koja ne postavljaju samo roditelji. 
Djeca sposobnost mišljenja koriste čim se rode. Zato je i dobro znati o čemu razmišljaju. Osim što će vam pomoći da bolje upoznate svoje dijete i odredite šta voli, a šta ne, ako znate o čemu razmišlja, znat ćete kako ga potaknuti, podržati ili dodatno proširiti njegove mentalne sposobnosti. 
U prvim mjesecima preovladava proces zbližavanja između vas i vašeg djeteta, što će, između ostalog, imati ogroman utjecaj na njegov budući emocionalni razvoj. 
Dijete ima potrebu da se zbliži s vama, i ta potreba preovladava u prvim sedmicama života. Iako ne može prepoznati osmijeh do drugog mjeseca, već sa šest sedmica beba će na vaš osmijeh odgovoriti osmijehom. Dakle, svjesna je napetosti mišića vašeg lica i promjene glasa. Zato je u ovom periodu važno bebi staviti do znanja koliko je volite, i to ne samo riječima. 
Zbližite se kroz dodire, osmijehe, zagrljaje i poglede pune ljubavi. Možda vam se ne čini tako, ali bebica će sve to osjetiti, a emocionalna toplina koju joj pružate umirit će je i obogatiti vaš odnos. 
Vid 
Iako novorođenčad ne raspoznaje oblike, netačno je da vidi samo mutno i konfuzno, kako se nekada mislilo. Dječije oko ima posebne ćelije, kojima raspoznaje boje. Tako najlakše uočava predmete s potpunim kontrastom (crno-bijelo), ali vidi i svijetlije osnovne boje - crvenu, žutu i plavu. 
Zato je dobro da beba bude okružena raznobojnim predmetima koji će poticati njenu percepciju. Zidove sobe slobodno ukrasite šarenim tapetama jarkih boja ili na jednobojne zidove stavite slike. Radoznalost i percepciju dodatno će potaknuti i raznobojne igračke okačene iznad krevetića, kao i slikovnice primjerene uzrastu. 
Komunikacija 
Iako beba još ne govori, itekako je željna komunikacije. Upravo zato se služi širokom paletom zvukova koji vas često zbunjuju. Osim plača, kojim obično aludira na to da želi jesti, spavati ili čeka da joj promijenite pelene, beba proizvodi i mnoge nježne zvukove kada želi reći da je smirena i sretna. 
Ona, dakle, komunicira, a isto to očekuje i od vas. Imajte na umu da je za nju ovaj svijet potpuno novo mjesto. Jednostavno voli kada joj pričate, makar to bilo i objašnjavanje kako ćete joj sada obuti čarapice. Jednostavni razgovori pomažu djetetu da se srodi s idejom naizmjeničnog govora. Svakodnevna čavrljanja pružaju mu dragocjene prilike za poboljšanje vještine naizmjeničnog komuniciranja. 
Plač 
Možda niste sigurni o čemu dijete razmišlja dok plače, ali možete biti sigurni da želi reći samo jedno: "Dođi ovamo, što prije možeš". Plač shvatite kao njegov prirodan način sporazumijevanja i učinite za njega najviše što možete, bez obzira na činjenicu da niste sigurni šta mu se mota po glavi. 
Ali, kao i svaka druga neverbalna komunikacija, i ova uključuje govor tijela, a prema nekim psiholozima, kada je u pitanju vaše dijete, na nju otpada 55 posto značenja. Pokušajte naučiti čitati govor njegovog tijela povezan s plačem. 
Tako, ako bebu nešto boli, plač će biti prodoran, gotovo nalik vrištanju. Utihnut će tek toliko koliko bebi treba da uzme vazduh, nakon čega će ponovo početi vrištati. Ako se osjeća usamljeno, jer mu niste u vidnom polju, plač će biti više tugaljiv nego glasan, dok plač kojim vam daje do znanja da želi jesti obično ima obrazac koji se ponavlja, pri kojem beba neutješno plače i ubrzano maše rukama i nogama.

Bebe razgovaraju, saznajte šta znači plač ili gugutanje

Na pitanje: "Da li bolje pamte petogodišnjaci ili odrasle osobe?", većina bi odgovorila: "Odrasle osobe, naravno", ali istraživanja pokazuju da u nekim slučajevima petogodišnjaci imaju znatno bolje pamćenje nego odrasli. 
O kakvim se slučajevima radi? O onim kada sakupljeno znanje - ono koje ima odrasla osoba - smanjuje oštrinu memorije. To se dobro vidjelo na testovima na kojima su ispitanicima (odraslim osobama i petogodišnjoj djeci) ovlaš pokazane slike životinja. 
Pokazalo se da su petogodišnjaci (zapravo, djeca koja su u prosjeku imala pet godina) u 31 posto slučajeva mogli tačno prepoznati te slike, dok je odraslima to uspijevalo u samo sedam posto slučajeva. 
Kako je to moguće? Zar nemaju petogodišnjaci slabiju koncentraciju nego odrasle osobe? Generalno uzev, da, ali u ovom ispitivanju se radi o nečem drugom. 
Naime, ako je na slici bila mačka, odrasli bi ovlaš pogledali, zaključili da se radi o mački i prestali obraćati pažnju na detalje. Djeca su, međutim, obraćala više pažnje na detalje, dok je njihov mozak ispitivao sličnost slike mačke s mačkama viđenim u prirodi - i zato su i pamtila više. I tako za svaku pokazanu sliku. 
Rezultat ovog testa ne govori ništa zaista negativno o pamćenju odraslih - oni su tokom života upamtili jako mnogo toga, i mozak im se ne zadržava na detaljima koji se ne čine da su od suštinskog značaja (a od suštinskog je značaja ono što je povezano s preživljavanjem). 
Djeca, zbog nedostatka već stečenog znanja, i ne znaju šta bi bilo od suštinskog značaja, pa će tako obraćati pažnju na sve, dok se i njihov mozak, kako odrastaju, ne napuni informacijama koje posjeduju odrasle osobe. 
Samo je, eto, zanimljiv podatak da se nekad može desiti da malo dijete upamti više od odrasle osobe.

Petogodišnjak pamti bolje od odraslog

Tepati, odnosno pričati u smjeru trbuha u trudnoći neće pomoći vašem nerođenom djetetu da tokom kasnijeg razvoja prije progovori, tvrde australski naučnici. Naprotiv, oni su ustanovili da sva pažnja ovog svijeta neće ubrzati vrijeme kada će vaše najmilije prvi put izgovoriti neki slog ili riječ. 
Australski naučnici, koji su pratili razvoj 1.750 djece od rođenja do njihove sedme godine, ustanovili su da stepen majčinog obrazovanja, njezin prihod, pa čak ni psihičko zdravlje nemaju nikakva utjecaja na trenutak kad će dijete izgovoriti prve slogove. Stručnjaci, naprotiv, vjeruju da prerani porod i niska porođajna težina novorođenčeta mogu pridonijeti kasnijem početku govora kod djece.
- Dakle, roditelji konačno trebaju prestati osjećati grižnju savjesti, jer njihovo dijete još nije progovorilo prve slogove ili riječi, a djeca njihovih prijatelja u istom uzrastu jesu - kaže prof. Kate Taylor s Institutu za istraživanje zdravlja djece u Pertu.
Dječaci češće progovore kasnije od djevojčica. Djeca koja u porodici imaju osobe koje su progovorile kasnije također prve riječi izgovaraju kasnije od svojih vršnjaka.
Profesorica Taylor smatra da razgovori s djetetom ili čitanje djetetu nisu povezani s pitanjem hoće li ono prve riječi izgovoriti ranije ili kasnije.
Naravno, tvrdnje australskih naučnika u suprotnosti su s popularnim vjerovanjem da mala djeca koja počnu kasnije izgovarati prve slogove ili riječi rastu u problematičnoj porodici ili su nazadni u odnosu na vršnjake.
- Nadam se da će naše istraživanje uvjeriti mnoge roditelje da činjenica da je dijete kasnije progovorilo nema nikakve veze s njihovim bavljenjem djetetom i brigom kojom ga okružuju, niti s djetetovom inteligencijom - rekla je prof. Taylor.

Za prve riječi odgovorni geni, porođajna težina i vrijeme rođenja

Prema istraživanjima njemačkih naučnika, klasična muzika kod beba mogla bi ubrzati razvoj mozga, povećati koeficijent inteligencije i logično zaključivanje. 
Istraživanje je pokazalo da muzika koja im se pušta prije rođenja može blagotvorno utjecati na bebe i u kasnijim godinama, bilo da je riječ o klasici, džezu, hip-hopu. Istraživanje je pokazalo da što ranije dijete počne slušati muziku, prije će uspjeti razviti umijeće sviranja. 
U uzrastu od tri do četiri godine najbolje je da primjenjujete prirodan način učenja muzike. Čak i ako mu samo puštate pjesme da ih sluša, krećući se uz njih, pjevajući i igrajući, ono će kasnije razviti potencijal i zanimanje za muziku.

Zašto je muzika važna za djecu

Vaše dijete stalno pada, obara stvari u kući, lomi sve što dotakne. Iako vas takvo ponašanje nervira, vika neće pomoći. Zapravo, imat će suprotan učinak, pa dijete može postati još nespretnije i sve manje samouvjereno. 
Ukoliko je dijete mlađe od šest godina i vrlo je trapavo, nemojte se brinuti. Jer, tek sa navršenih sedam godina dolazi do sazrijevanja nervnog sistema koji omogućava veće učešće svijesti u kontroli pokreta. 
Ponekad su djeca nespretna kada su pod stresom ili nestrpljiva, ali i kada nemaju dovoljno samopouzdanja - ne usuđuju se uraditi nešto da ne bi pogriješila! A što se manje usuđuju, sve su nespretnija.
Važno je strpljenje 
Ako se dijete obavezno polije vodom kad pije iz čaše i ako mu je potrebno pola sata da veže pertle, nemojte mu pridržavati čašu ili vezati pertle. To nikako nije rješenje: djetetu treba dati vremena i treba ga stalno poticati da bude samostalno u radnjama koje su prikladne za njegov uzrast.
Vježbe spretnosti
Postoji mnogo načina da dijete navedete da vježba spretnost. Potičite ga da samo jede, pije, postavi i pospremi sto... Takve aktivnosti pomoći će djetetu da nauči kontrolirati pokrete rukama. 
Pružite mu pomoć
Djetetu treba pomoći, ali to ne znači da mu trebate dati gotovo rješenje ili ga tjerati da ponovi istu radnju deset puta sve dok ne uspije. Potičite ga da osmotri okolinu prije nego što krene u akciju. 
Uputa tipa: „Prvo prinesi čašu ustima, pa onda počni piti", pomoći će djetetu da u glavi pripremi pokret prije nego što ga izvede. 
Zajednička igra 
Pravljenje figura od tijesta ili plastelina, bojenje vodenim bojicama unutar kvadrata, prelijevanje vode iz posude u flašu pomoći će djetetu u koordinaciji pokreta, a da toga nije ni svjesno. 
Opuštena atmosfera 
Dijete će postati spretnije ako se nauči smiriti. Zato izbjegavajte grdnje kada nešto krene po krivom ili s djetetom vježbajte kako će kontrolirati disanje. I to može biti vrsta igre.
Razlika među spolovima 
Odnos roditelja prema djetetu je ključan kada je u pitanju spretnost. Postoje roditelji koji ograničavaju dijete kako bi ono bilo sigurno te roditelji koji imaju povjerenje u djetetove moći i dopuštaju mu da istražuje i tako stječe sigurnost. 
Tako su djevojčice spretnije u finoj motorici (pokreti prstima), a dječaci u krupnoj motorici (pokreti ruku i nogu). Osnovna razlika između dječaka i djevojčica je u tome što su djevojčice aktivnije u mjestu, sve aktivnosti obavljaju u ograničenom prostoru, a dječacima treba više prostora, pa im odgovaraju otvorene površine.

Kako djeca najbolje uče

Kada napravi 8 koraka - dijete je prohodalo

Razmaženo dijete je nesigurno dijete

Šta nam beba poručuje plačem

Razvoj djeteta: Kako reći zbogom cucli

Kako da beba bolje spava noću

Metode koje djeluju: Obećanja koja biste danas trebali dati svojoj djeci

Uz pravilo “pet minuta” naučite vaše mališane da budu poslušni

Kako dijete uči voljeti

Kretanje razvija dječiji mozak, a evo za šta je još dobro

S koliko refleksa se rađa beba

Bebe razgovaraju, saznajte šta znači plač ili gugutanje

Petogodišnjak pamti bolje od odraslog

Za prve riječi odgovorni geni, porođajna težina i vrijeme rođenja

Zašto je muzika važna za djecu

Evo zašto su djeca nespretna

Rast & razvoj

Kako djeca najbolje uče

Kada napravi 8 koraka - dijete je prohodalo

Razmaženo dijete je nesigurno dijete

Šta nam beba poručuje plačem

Razvoj djeteta: Kako reći zbogom cucli

Kako da beba bolje spava noću

Metode koje djeluju: Obećanja koja biste danas trebali dati svojoj djeci

Uz pravilo “pet minuta” naučite vaše mališane da budu poslušni

Kako dijete uči voljeti

Kretanje razvija dječiji mozak, a evo za šta je još dobro

S koliko refleksa se rađa beba

Bebe razgovaraju, saznajte šta znači plač ili gugutanje

Petogodišnjak pamti bolje od odraslog

Za prve riječi odgovorni geni, porođajna težina i vrijeme rođenja

Zašto je muzika važna za djecu

Evo zašto su djeca nespretna