Tokom procesa odgajanja djeteta doći ćete u fazu kada ste sigurni da je vaše dijete sposobno naučiti slova i brojeve. To će se desiti otprilike u trećoj, odnosno četvrtoj godini njegovog života, pa vam je zadaća postepeno uvoditi ga u nepoznat svijet - svijet slova i brojki.
No, jedno nikada ne smijete zaboraviti - učenje mora biti zabava. Neka svladavanje vještine brojanja bude učenje kroz igru i zabavu!
Počnite od najjednostavnije lekcije. Naučite ga brojati od jedan do 10. Pri tome koristite predmete iz okruženja u kojem se dijete igra. Mogu to biti kockice od kojih ćete uz brojanje zajedno sa djetetom praviti dvorac. 
Napravite nekoliko malih zdanja i kada je gotovo, brojite kockice koje ste u njih ugradili i tako će dijete uz zabavu i igru zakoračiti u čudesni svijet brojki. Ovo je jedna od vrlo jednostavnih tehnika učenja brojanja. 
Ili: u automobilu ste, zabavite dijete tako što ćete ga uputiti da broji svoje prstiće. Neka nabraja dijelove tijela, koristeći brojeve, tako će naučiti da ima dva uha, dva oka, dvije ruke, dvije noge, jedan nos. Mogućnosti su zaista ogromne, na vama je samo da ih na pravilan način iskoristite. 
Ne zaboravite najbitnije. Bez obzira na način koji odaberete za učenje brojanja, nikada ne smije izostati aplauz i nagrada za svaki pokušaj i tačan odgovor. Budite najveći "navijač" svom djetetu. Budite mu najveća podrška i uz igru ga uvedite u jedan potpuno novi svijet.

Kako ćete dijete naučiti da broji

U novije vrijeme stručnjaci insistiraju na tome da djeca trebaju vježbati mozak u najranijem životnom todu. Ta takozvana gimnastika za mozak u potpunosti aktivira mozak za učenje uz pomoć kretanja. 
Gimnastika se sastoji od 26 jednostavnih vježbi koje brzo poboljšavaju koncentraciju, pamćenje, organizaciju, slušanje i koordinacije, smanjuju hiperaktivnost i napetost. Većina djece tokom prvih godina života propušta neke razvojne faze koje su temelj za dalju organizaciju njihovog mozga. 
Recimo, zbog korištenja hodalica mnoga djeca preskaču vrlo važnu fazu puzanja, koje je motorički najsloženija aktivnost i koje kasnije djetetu olakšava orijentaciju. 
Mnogi roditelji stavljaju djecu da sjede prije nego što su ona spremna za to (dijete je spremno da sjedi tek kad samo sjedne iz položaja puzanja). 
Psiholozi smatraju da se kasnije ove propuštene faze mogu manifestirati kao mucanje, nerazvijeni govor, teškoće pri čitanju i pisanju, poteškoće s razumijevanjem, disleksija, hiperaktivnost... 
Mi ćemo vam ovaj put pokazati tri vježbe koje je jednostavno izvoditi i s onom manjom djecom. 
* Kružno gibanje - Jedna od osnovnih vježbi kojom se paralelno aktiviraju obje moždane pregrade i poboljšava koordinacija lijevo-desno, disanje, izdržljivost, sluh i vid. Vježba je korisna za poboljšanje koncentracije i lakše ispunjavanje zadataka. 
Izvodi se tako da dijete maršira u mjestu, naizmjenično dotičući desno koljeno lijevim laktom i lijevo koljeno desnim laktom. 
* Prizemljivač - Aktivnost rastezanja kojom se opuštaju mišići neophodni za ravnotežu i koordinaciju. Dijete se nalazi u stojećem položaju, lagano raširenih nogu. Desno stopalo treba usmjeriti na desno, a lijevo prema naprijed. Zatim, pri izdahu savija se desno koljeno, a pri udahu ispruži desna noga. Bokovi trebaju biti podbočeni, a vježba se naizmjenično izvodi tri puta na jednu, a zatim tri puta na drugu stranu.
* Dvostruko šaranje - Vježba pomaže razvoju orijentacije u prostoru u odnosu na tijelo. Pomoću te vježbe dijete razvija spretnost, lakše piše, urednije crta... Vježba se izvodi tako da dijete slobodno crta s obje ruke istovremeno na listu papira ili na tabli, a kasnije može pokušati crtati kvadrate prema vani, prema gore, prema unutra i prema dolje.

Puzanje je vježba za mozak

Postoji niz "formula" koje su prilično pouzdane kada je u pitanju prognoziranje visine vašeg djeteta u zrelijoj dobi. Međutim, sve te formule ipak su samo nagađanja. 
Genetski faktori, to jest visina majke i oca spadaju među faktore koji imaju najjači utjecaj na visinu vašeg djeteta u zrelijoj dobi. Nudimo vam jednu od popularnih formula koja obuhvata i genetiku:
* Zbrojte visinu majke i oca i dobit ćete vrijednost u centimetrima; 
* Dobijeni broj podijelite sa dva; 
* Na taj iznos dodajte 6,4 centimetera, ako je riječ o dječacima ili oduzmite 6,4 centimetera za djevojčice. 
Druga zanimljiva formula koju preporučuju neki istraživači se sastoji od toga da visinu svog trogodišnjaka pomnožite sa dva. Tako ćete dobiti tek grubu procjenu moguće visine vašeg djeteta. 
Veoma je bitno imati na umu da sva djeca ne rastu jednako brzo. Faze rasta kod neke djece počinju rano, dok se neka mogu nazvati "zakašnjelim cvjetovima," jer kod njih rast počinje nešto kasnije. 
Naravno, ove formule ne moraju biti pouzdane, ali su svakako zanimljive. Mi vam savjetujemo da se konsultirate s ljekarom ukoliko imate bilo kakvih sumnji vezano za rast svog djeteta.

Koliko će biti visoko vaše dijete

Podsjetit ćemo vas na navedene uobičajene fraze u kojima ćete se i vi zasigurno pronaći i ponudit ćemo kako svoje malo nevaljalče natjerati da vas posluša. 
1. Prestani s galamom i drekom i konačno me poslušaj. 
Velika rečenica koju ste vjerovatno izgovorili bezbroj puta. No, ne pomaže. Zato, okrenite list i jednostavno stanite i stojte sve dok vas dijete ne primijeti. Kada vas primijeti, sigurno će vam uputiti smiješak, stati sa galamom i čekati šta ćete reći. 
2. Koliko sam ti puta rekla...
Ovo je fraza koja najvjerovatnije nervira više vas nego vašeg malog sina ili kćerkicu. Jer, zauzvrat ste najčešće dobili nezainteresirani pogled i ništa više. Okrenite list, pa kada vidite da radi nešto što ne bi smjelo ili pak nešto što i ono sam zna da ne smije, pokušajte smirenim glasom objasniti gdje griješi. Na ovaj način postići ćete svoj cilj, naučiti da vas saslušaju. 
3. Sama sebi zvučim kao pokvarena gramofonska ploča...
Nekoliko je potpuno pogrešnih stvari kada je u pitanju ponavljanje ove rečenice djetetu. Prva stvar je da većina djece u toj dobi uopšte ne zna šta je gramofonska ploča, tako da ovakva rečenica za njih nema nikakvog smisla, ni značaja. 
S druge strane, vi sami govorite svom djetetu da nešto s vama nije uredu. 
Na kraju krajeva, to je ono što mu govorite i to je ono što ono čuje. 
Zamijenite ovu frazu nekom kreativnom alternativom. Tako, recimo, sebi možete olakšati jutarnju nervozu i spremanje za vrtić, jer to je nešto što većina djece mrzi. Mrze jer ste ih probudili, mrze jer ih oblačite i najrađe bi ponovo u krevet.
Ne budite zaribala gramofonska ploča, unesite nešto novo u jutarnji ritual, jer pred vama je dug radni dan krcat obavezama. Pokušajte s kartama na koje ste nacrtali komade odjeće i poredajte ih redosljedom po kojem bi se vaše dijete trebalo oblačiti. 
Iznenadit ćete se pozitivnom efektu koje ovo ima na dijete. Uostalom, mašti na volju i olakšajte i sebi i djetetu. 
Mogli bismo u nedogled nabrajati silne fraze koje govorimo djeci u pokušaju da ih natjeramo da nas saslušaju i poslušaju. Većina njih je potpuno beskorisna i neefikasna, ili čak imaju potpuno suprotan efekt.
Poenta je u sljedećem: Saslušajte svoje dijete i razgovarajte s njim. Izbjegavajte mehanizam vike. Pokušajte i sa taktikom da kada vaše dijete vrišti, vi šapućete. 
Ako vas baš "izludi" i morate vikati, izbrojite do deset i pokušajte se smiriti. Jer, najbitnije je, da bez obzira na sve, svom djetetu uvijek dajete na znanje da ga volite.

Kako razgovarati s neposlušnim djetetom

Dogodio se i taj veliki trenutak - donijeli ste bebu kući i pokušavate smisliti način na koji možete ojačati vezu s njom uz istovremeno stimuliranje razvoja njenog mozga. Pokušajte sa nekim od ovih aktivnosti koje možete primjenjivati dok beba ne navrši šest mjeseci:
1. Masirajte bebu na način koji će je opustiti i relaksirati. 
2. Radite nenaporne vježbe. Polagano ispravite bebine ruke i noge. Na samom početku nemojte skroz ispravljati ni ruke ni noge, jer to za bebu može biti bolno. Radite to nježno i pažljivo i u tome ćete uživati oboje. 
3. Dok je presvlačite ili nosite, pričajte joj. Pričajte šta radite. Tako će dijete prije progovoriti.
4. Veliki broj roditelja priča pomalo naglašenijim, piskavim tonom kada se obraća bebi. Ovo se pokazalo dosta učinkovitim u stimuliranju razvoja mozga i jezičkih vještina. 
5. Pjevajte joj. Ponavljanjem iste pjesmice beba usvaja nove tonove, nove zvuke, što je veoma bitno za razvoj. 
6. Listajte joj jednostavne slikovnice. Neka to budu slikovnice veselih boja sa malo slika na stranici, kako se beba ne bi zbunila. 
7. Igrajte se skrivalica sa svojom bebom, što će je naučiti da čak i kada vas ne vidi, to ne znači da vi niste tu. Tako zapravo vaša beba uči prve lekcije iz povjerenja, što je izuzetno značajno u kompletnom razvoju. 
8. Imitirajte izraz na licu i zvuke kojima se obično oglašavaju bebe. Tako će naučiti da i sama može utjecati na svoje okruženje. 
9. Mijenjajte položaj svoje bebe svakih pola sata kada je budna. Stavite je na koljena, okrenite je na stranu, na leđa, uglavnom neka ne bude predugo u istom položaju. Tako će joj sve biti interesantnije i svakako će biti mirnija. 
10. Izvježbajte bebin sluh tako što ćete uzeti zvečku i lupati sa jedne pa sa druge strane. Vidjet ćete da će se beba fokusirati na pravac dolaska zvuka zvečke. 
11. Neka beba dodirne što više različitih predmeta. Naravno, to nikako ne smiju biti grubi predmeti na koje bi se beba mogla ozlijediti. 
12. Kada beba leži okačite igračke iznad nje, jer će tako beba naučiti da se fokusira na predmete oko sebe i da je to zabavi, makar i nakratko. 
13. Bebe vole da ih držite na koljenima, a neke posebno uživaju kada ih stavite potrbuške na svoje krilo. Na taj se način beba uči nekim novim pokretima. 
14. Dajte bebi nekoliko igračaka da ih istraži svojim ustima. Beba će svaku novu igračku zasigurno gurnuti u usta. Najbolje je da tokom dana bebi date nekoliko različitih igračaka. 
15. Pjevanje pjesmica popraćeno pljeskom rukama je posebno zanimljivo za bebe. 
16. Kada ste u prirodi, pokažite bebi male životinje na koje nailazite, izgovarajući njihova imena i oponašajući ih. Bebe će ponekad naučiti oponašati životinje prije nego što budu u stanju izgovoriti njihova imena. 
17. Ponekad je i bebama "svega dosta". Zato u toku dana i njima treba kratki predah i zatišje. Zamračite sobu, sjedite u svoju stolicu za ljuljanje i nježno joj pjevušite. Tako ćete naučiti tehnike opuštanja i za sebe i za svoju bebu. 
18. Obavezno izvedite bebu u šetnju, udahnut će svježi zrak, ali će doživjeti i nešto potpuno novo, susret sa nepoznatim okruženjem. 
19. Čitajte bebi pjesmice koje se rimuju, jer i to ima pozitivan učinak na bebu. 
20. Ponavljajte svojoj bebi da je volite, vrlo će brzo doći vrijeme kada će ona naučiti šta to znači i kada će vam moći uzvratiti ljubav.

Dvadeset načina razvoja bebinog mozga

Normalna boja prvih zuba koji se nazivaju mliječnima je bijela ili boja slonove kosti. Međutim, ponekad i nije tako, pa prvi zubići imaju drukčiju boju ili im se boja počinje mijenjati. 
Najčešći uzroci su neadekvatna njega koja omogućava bakterijama formiranje plaka na zubima. I medikamenti u tečnoj formi koji sadrže željezo, koji se obično daju novorođenčadi kao vitaminski dodatak, također mogu uzrokovati stvaranje tamnih mrlja na zubima. 
Među druge brojne uzroke spadaju:
1. Određeni antibiotici kao što je tetraciklin koji se uzimaju tokom trudnoće; 
2. Žutica koja se javlja kod velikog broja novorođenčadi, koja može uzrokovati pojavu žutih mrlja na zubima; 
3. Povrede zuba; 
4. Hronično oboljenje ili česte groznice; 
5. Genetski problemi vezani za formiranje zubne gleđi.
Pravilna njega zuba počinje sa pojavom prvih zubića. Zubi ploda se počinju formirati još tokom prvog trimestra trudnoće. Nakon rođenja beba već ima dvadeset zubića koji samo čekaju pravi trenutak da "izrone". 
Da biste se osigurali i spriječili da se bakterije udome u ustima vaše bebe, nakon svakog hranjenja pređite čistom mekanom tkaninom preko njenih desni. 
Nakon izbijanja prvih zubića, što se obično dešava oko šestog mjeseca života, počnite sa korištenjem mekane četkice za zube posebno prilagođene za taj uzrast. 
Dijete bi trebalo odvesti stomatologu prvi put sa otprilike navršene tri godine, u zavisnosti od oralne higijene, historije dentalnih oboljenja u porodici i dinamike izbijanja prvih zubića.
I flašice za hranjenje beba mogu uzrokovati brojne probleme za bebine zubiće. Kada mlijeko ili sok ostanu dugo u kontaktu sa zubima bebe, šećer koji sadrže može uzrokovati ubrzano kvarenje zuba. 
Spriječite to vodeći računa o sljedećem:
* Nikada ne stavljajte dijete u krevet sa flašicom u ustima; 
* Ne dozvolite da dijete hoda po stanu sa flašicom u ustima; 
* U bebinu flašicu ne sipajte zaslađene napitke. 
Na kraju, nema razloga za pretjeranu brigu ukoliko ovi prvi mliječni zubi mijenjaju boju. Ne zaboravite, oni će ispasti a na njihovo mjesto će doći stalni zubi. No, ukoliko se ipak desi da i oni zadrže mrlje ili izmijenjenu boju zuba, obratite se zubaru, jer on može ukloniti mrlje.

Otkud mrlje na mliječnim zubima

Jedno od istraživanja pokazalo je da na prostoru Istočne Evrope gotovo 70 posto djece roditelji kažnjavaju fizički ili psihički. I pored apela UNICEF-a, čitavih timova psihologa i pedagoga da djecu ne treba tući, prizor u kojem roditelji viču na dijete nasred ulice i dalje nije rijedak. 
Ako ste jedan od roditelja koji ne vjeruje u snagu verbalnog, već ste uvjereni da će samo udarac po guzi ili šamar od vašeg djeteta napraviti anđela, morat ćemo vas razočarati. 
Činjenice ne govore u prilog vašoj teoriji. One čak ukazuju na to da će dijete pomoću batina postati još gore i da ćete na taj način uspjeti ugušiti njegove prirodne potencijale. 
l. Djeca koja su dobijala batine vjerovatnije će imati seksualne probleme kada odrastu, pokazuje jedno istraživanje. 
2. Udaranjem ih učite da i sami postanu siledžije. Postoje dokazi da su djeca koja su trpjela fizičke kazne kada odrastu agresivnija od one djece koja ih nisu dobijala. Klinci oblike ponašanja uče posmatranjem i imitacijom roditelja. 
3. Možda „pljeskanje" po guzi ponekad daje rezultate, ali kratkoročno. Umjesto da nauči razliku između onoga što je dobro i loše, djeca koja dobijaju batine nauče samo za šta će biti kažnjena, a za šta neće. 
4. Fizičke disciplinske mjere guše razvijanje saosjećajnosti, kajanja i grižnje savjesti jer se djeca koncentriraju samo na sopstveni bol i strah umjesto da razmišljaju o tome kako utječu na svoju okolinu.

Djeca koja su fizički kažnjavana postaju agresivne osobe

Roditelji ne bi trebali biti zabrinuti ako njihova djeca predškolskog uzrasta razgovaraju sama sa sobom. 
Naprotiv, trebali bi ih podsticati na to, jer su istraživanja pokazala da petogodišnjaci bolje obavljaju motoričke zadatke kad pri tom glasno razgovaraju sami sa sobom nego ako to rade u tišini. 
Takvi njihovi mali privatni razgovori također doprinose boljem razvoju komunikacijskih sposobnosti pa bi ih roditelji trebali u tome ohrabrivati, a nikako kritizirati.

Šta kada dijete priča samo sa sobom

Trenutak kad se dijete uspravi i prvi put zakorači je vrhunac višemjesečnih pokušaja i grešaka i dokaz da je konačno usvojilo najkompliciraniju kretnju koju je ljudsko tijelo sposobno izvesti - uspravno hodanje. 
Jer, da bi hodalo, glavica i tijelo trebaju uključiti i uskladiti rad velikog broja mišića, od stomaka i ruku do vrata i glave. Potrebno je pri tom održavati i ravnotežu i znati kako stajati na jednoj nozi dok se drugom ide naprijed. 
Poštujte tempo 
Roditelji, međutim, nisu uvijek svjesni da je potrebno vrijeme za čitav proces i da dijete samo određuje tempo. Iako bi oni voljeli da se to desi što prije, pa nerijetko podstiču hodanje zbog pritiska okoline u kojoj su već vršnjaci odavno prohodali, trenutak kad će se to dogoditi nije ni znak djetetove inteligencije, ni pitanje sposobnosti roditelja. 
Dijete će prohodati kada bude na to spremno. Dijete, najčešće, napravi prve korake oko 12., odnosno 14. mjeseca života. Međutim, moguće je da će vaše dijete hodati već sa devet ili tek sa 18 mjeseci. 
Roditeljski podsticaj 
Tek kada su nervni sistem, kosti, mišići i zglobovi sazreli, dijete će se odvažiti na prve korake. To se ponekad dogodi kao dizanje iz višemjesečnog puzanja, jer neka djeca znaju preskočiti tu fazu, pa se odmah iz sjedećeg položaja dižu na noge. Roditelji malo mogu utjecati na bilo koju fazu puzanja ili hodanja. Bilo da podstiču dvanaestomjesečno dijete da prestane puzati, bilo da spuštaju osmomjesečno dijete iz stajaćeg u puzeći položaj, jer se boje tako ranog hodanja. Jedini mogući savjet roditeljima vrlo je jednostavan - stvorite podsticajnu atmosferu za dijete u kojoj će ono u sigurnosti doma slobodno brusiti svoje vještine. 
Spremnost djeteta
U tome je presudna inicijativa samoga djeteta. Između osmog i desetog mjeseca djeca su toliko željna novih znanja i vještina da se mnoga počinju pridržavati za namještaj koji im služi za dizanje u uspravan položaj. Tada ne treba tjerati dijete da hoda bez pridržavanja, jer je čvrst oslonac dio ove faze. Ali, podsticaj je svakako dobrodošao. 
Naprimjer, stavite djetetovu omiljenu igračku na stolicu koja je jedan metar udaljena od djeteta ili ga pozovite k sebi i pri tom izvodite zanimljive zvuke. U ovoj fazi pripazite na djetetovu sigurnost. Budite blizu djeteta i sklonite teške stvari na stolnjacima, stolnjake ili zavjese uz koje bi se dijete moglo penjati.

Kada možete očekivati da dijete prohoda

Trajni zubi počinju nicati u šestoj godini života. Prvo niču trajni kutnjaci, tzv. šestice. Njihova uloga vrlo je važna za pravilnu postavku svih ostalih zuba pa ih zato treba pažljivo čuvati i njegovati. Roditelji trebaju biti posebno oprezni jer šestice nemaju prethodnika u mliječnom zubalu zato ih roditelji često mijenjaju s mliječnim zubima, pa je možda to i kod vas slučaj. Upamtite, šestica niče iza zadnjeg mliječnog zuba.&nbsp;

Šestice su trajni zubi

Kada sa oduševljenjem pozdravite neku novu riječ ili frazu koju je upravo izgovorilo vaše dijete, možete se kladiti da će vam je ponavljati i ponavljati ko zna koliko puta. I nije to nikakvo čudo: Djeca uživaju da skrenu pažnju na sebe. 
Ali, postoji tu i jedan problem - djeca baš i nisu jaka kada je u pitanju čitanje negativnih reakcija, tako da ne shvataju da njihovo uporno ponavljanje određenih riječi može izazvati vašu ljutnju i nervozu. Zato pokušajte: 
1. Objasnite djetetu da vam smeta njegovo uporno ponavljanje. 
2. Uputite ga na drugu publiku. Recite da sve to ponavlja svojim životinjama ili svojoj igrački - telefonu. Shvatit će da ne dobija jednaku nagradu (vašu pažnju) i prestati. 
3. Pokušajte se isključiti. Ukoliko vi ne reagirate, dijete će vjerovatno prestati sa ponavljanjem.

Zašto djeca vole ponavljanja

Djeca se rađaju spremna da uče. Ona koriste sva svoja čula kako bi mogla shvatiti svijet koji ih okružuje. Aktivno proširuju svoje znanje putem interakcije s ljudima i stvarima. 
Kroz igru djeca također uče najvažnije zadatke - kako se igrati s drugom djecom, kako se ponašati prema odraslima, kako upoznati sebe...
Igra označava korištenje svih čula u beskrajnom istraživanju predmeta: kako oni izgledaju, kako se kreću, "rade" i slično. Važno je vrstu igara prilagoditi temperamentu bebe. Prava količina stimulacije je različita za svaku bebu. 
Roditelji imaju različite stilove i načine igranja i interakcije sa svojom djecom. A postoje različiti načini za igru u kojima sva djeca uživaju - aktivni, tihi, kreativni. 
Neke bebe pokazat će sklonost ka jednoj vrsti igre u odnosu na druge, te će im, možda, trebati podsticaj da prihvate i druge načine.
Sve bebe imaju ogromnu urođenu želju za uspjehom. Svaki uspjeh koji se postigne u prvoj godini života donosi veliku nezavisnost i razvija samostalnost. 
U toku prve godine, beba se mijenja daleko brže nego u bilo kojoj drugoj fazi života. Da bi razvila svoj potencijal, bebi su potrebni ljubav, podrška, razumijevanje, ohrabrenje. Također joj je potrebno vrijeme za savladavanje novih vještina.
Ne zaboravite da se vaša beba voli igrati s vama više od svega drugog na svijetu. Svaki put kada se igra, novorođenče nastavlja graditi znanje, odnosno, proširuje do tada stečeno. Bebe počinju tako što se igraju i reagiraju na roditelje i druge osobe.

Igra je za dijete prva škola

Na radost roditelja, prva riječ koju beba izgovori obično je "mama", ili, nešto rjeđe "tata", a naučnici sada za tu pojavu imaju i objašnjenje.
Mama i tata su u prvim mjesecima bebinog života uvijek tu, posvećeni prinovi, obično skaču na noge čim beba trepne... Ako tome dodamo i činjenicu da su riječi kojima se označavaju roditelji u većini jezika jednostavnog sklopa, sastavljene uglavnom od glasova ili slogova koji se ponavljaju, potpuno je logično što su to obično prve riječi koje dijete izgovori. 
Tokom nedavno provedenog istraživanja to je i potvrđeno. Ljekari su bebama starim između dva i tri dana puštali snimke izmišljenih riječi, od kojih su neke u posljednja dva sloga imale iste samoglasnike, recimo "mubaba" ili "penana", a neke različite, naprimjer "mubage" i "penaku".
Pokazalo se da moždana aktivnost beba raste kada slušaju riječi koje u krajnjim slogovima imaju iste samoglasnike, dok kod riječi s različitim samoglasnicima aktivnost nije registrirana. 
Ljudski mozak u prvim danima očigledno lakše prepoznaje zvukove koji se ponavljaju po jednostavnom obrascu. Takav rezultat ukazuje na to da su "mama" i "tata" riječi koje u većini jezika prosto imaju glasovnu strukturu na koju bebe reagiraju od samog rođenja.

Zašto bebe prvo kažu "mama"

Otprilike u isto vrijeme kada djeca pokažu prvu privrženost, što se obično dešava sa šest ili sedam mjeseci života, većina njih počinje ispoljavati nemir zbog odvojenosti od roditelja, osobe koja se o njima brine, ali i uplašenost u prisustvu nepoznatih osoba. 
U mnogim slučajevima, ova uplašenost dovoljno je jaka da se može prepoznati kao strah. U sljedećih nekoliko mjeseci ova pojava straha postaje naglašenija. Nemir zbog odvojenosti i strah od nepoznatih odraslih osoba dostiže vrhunac u uzrastu od deset do osamnaest mjeseci. 
Znaci razvoja svijesti
Ove strahove treba shvatiti kao znake stalnog razvoja svijesti. Nakon toga, većina djece postaje manje uplašena, ali neka ostaju prilično uplašena, a gotovo sva će biti u određenoj mjeri sramežljiva kada su u nekoj stresnoj situaciji.
Psiholozi ovu reakciju nazivaju "nemir zbog odvojenosti". Bebe u ovom uzrastu ne shvataju pojam vremena. Kada neko nije u blizini, doživljavaju to kao da je otišao zauvijek. 
U sljedećih nekoliko mjeseci, počinju shvatati značenje "permanentnosti ". Ovaj koncept im omogućava da shvate da ljudi i stvari ne prestaju postojati samo zato što se ne vide ili ne čuju. 
S iskustvom, bebe saznaju da će se ljudi koje vole vratiti. Nemir zbog odvojenosti od osobe koja se za njih brine i prisustvo nepoznatih osoba su pravi strahovi. 
Kao i drugi strahovi, i ovaj nestaje, ako postoji osnova za povjerenje u kući i dobri odnosi. S ovom osnovom, dijete će biti slobodno i spremno koristiti svoje rastuće sposobnosti u istraživanju sredine, koja za njega predstavlja stalan izazov.
Roditelji i osobe koje se brinu o djeci nekada su zabrinuti zbog toga što njihove bebe odjednom postaju plašljive. Ove strahove treba posmatrati kao prolazne. Ovakvi nemiri jasan su pokazatelj da je dijete uspostavilo privrženost.
Nemir u blizini nepoznatih osoba jedna je od prvih emotivnih prekretnica u životu djeteta. Možete pomisliti da nešto nije uredu kada vaše dijete, koje je u dobi od tri mjeseca života mirno privatalo ljude koje ne poznaje, sada postaje napeto pri približavanju nepoznatih osoba. 
Da li to znači da s djetetom nešto nije uredu, jer je s tri mjeseca života mirno prihvatalo osobe koje ne poznaje, a sa sedam, osam-mjeseci postaje napeto i uplašeno? 
Nema razloga za strah, to je normalno za ovaj uzrast. Čak i rođaci, s kojima se beba osjećala prijatno, mogu uzrokovati kod nje nemir i plač, naročito ako se bebi iznenada približavaju i obraćaju.
Nemir zbog odvojenosti
U isto ovo vrijeme beba će postati privrženija roditeljima. Ovo su mjeseci u bebinom razvoju kada se javlja nemir zbog odvojenosti. Upravo kada dijete počinje saznavati da je svaki predmet jedinstven i stalan, otkriće da su i roditelji jedinstveni. 
Kada su roditelji van vidokruga, dijete će znati da su oni "tu negdje", ali da nisu s njim; i to će biti uzrok velikog nemira. Nakon nekog vremena, njegovo sjećanje na roditelje će ga tješiti, tako da će očekivati da će opet biti s njima. Ali, trenutno je dijete svjesno samo sadašnjosti. 
Ovu fazu razvoja karakteriziraju plač i nemir djeteta čim roditelji napuste njegov vidokrug, makar da je to samo nakratko.
Koliko dugo traje nemir zbog odvojenosti? On obično prolazi između deset i osamnaest mjeseci, da bi potpuno iščezao u drugoj polovini druge godine života. 
Na neki način, ova je faza u emotivnom razvoju djeteta često bolna za roditelje. Prije svega, djetetova želja da bude s roditeljima znak je njegove privrženosti onima koji su mu najvažniji.
Poslovi za roditelje
1. Na vrijeme i postepeno pripremite dijete na odvajanje. Treba mu reći da mama i tata odlaze na neko vrijeme. Na taj način dijete unaprijed očekuje odvajanje i "priprema" se na njega.
2. Roditelji trebaju biti spremni prihatiti zdrav izliv emocija. Ovo je jasan pokazatelj da se kod djeteta uspostavila sigurna privrženost i znak je razvoja svijesti.
3. Prilikom odlaska roditelji trebaju obećati da će se vratiti, a kada se vrate, da podsjete dijete na dato obećanje i naglase da su ga ispunili. Ovaj proces je osnova za buduće povjerenje.

Šta kod djece izaziva nemire i strahove

Zna se da uz pomoć dječijeg crteža možete mnogo toga saznati o djeci. Crteži su prozor u njihov unutrašnji svijet. Oni često koriste crtanje kao metodu istraživanja, rješavanja problema, davanja vizuelne forme idejama i zapažanjima. 
Da li u kući imate malog Picassa, saznat ćete do njihove 11. godine. Evo koje su normalne faze u crtanju, a kada se treba zabrinuti. 
1. Faza - škrabanje 
Ova faza počinje oko 18. mjeseca i traje do treće godine. 
* Kako izgleda: Djeca počinju stvarati prve tragove na papiru (ili nekim drugim površinama). 
* Zbog čega je bitno: Škrabanje i ostali pokušaji crtanja u ovom uzrastu odraz su vježbanja koordinacije između oka i ruke. Tako slijed razvoja ide od grube do fine motorne koordinacije koja se manifestira u dječijim likovnim radovima. Što se upotrebe boje tiče, dijete je ne koristi svjesno. 
2. faza - osnovni oblici 
Od treće do četvrte godine razvija se dječiji angažman u imenovanju ili čak smišljanju priča kojima nastoje dati smisao svojim radovima. 
* Kako izgleda: Kao glavna razvojna oznaka u ovom periodu stvaralaštva je sposobnost da se ono što je na papiru poveže sa okolnim svijetom. Ono što je zanimljivo jeste to da djeca u ovom periodu često više vole apstraktno od realističnog zbog karakterističnog bogatstva boja i dizajna. Ovo je takozvana faza Malog Princa. 
3. faza - ljudski oblici i početne šeme 
Od četvrte do sedme godine djeca upoznaju svoje tijelo. 
* Kako izgleda: Na crtežima se pojavljuju ljudske figure, često nazvane „punoglavcima" zbog svoje sličnosti sa prvim stadijem razvoja žaba. Vremenom djeca postaju sposobna da crtaju raznolikije figure, uključujući trup uz glavu, dodaju više detalja - prste, zube, obrve, kosu i uši. Uz figure crtaju i uobičajene predmeta iz okoline kao što je sunce, cvijeće i drveće. 
Kada se treba zabrinuti 
Ako u trećoj fazi razvoja primijetite neki od ovih znakova u dječijem crtežu, bilo bi dobro da porazgovarate s djetetom, a tek onda potražite savjet psihologa. 
- Ukoliko dijete crta nepovezane dijelove tijela, kao naprimjer, odvojene ruke od trupa, jedne ruke nema. 
- Ako organi koji trebaju biti u paru nisu u paru. 
- Ako je haotičan crtež s mnogo linija koje se ukrštaju. 
- Ako radi crteže koji imaju mnogo debelih linija i ako pritiskom olovke pravi udubljenje u papiru. 
- Crteži sa mnogo crne boje.

Šta dijete poručuje crtežom

Šta se dešava kada dijete preuzme ulogu roditelja? Nastaje nesnosna situacija u kući - za roditelje. A kako to sve izgleda? Upravo ovako: 
„Uspori!" „Previše pušiš!" „Nemoj vikati!"... Dijete vas neprestano kritizira i stalno vam govori šta trebate raditi. Nakon određenog vremena, takve primjedbe počinju nervirati roditelje. Ipak, psiholozi tvrde da je takvo ponašanje uobičajeno. 
Podloga ovakvog dječijeg ponašanja nastaje vrlo rano, u periodu od druge ili treće godine, kada roditelji diktiraju pravila u stilu: „Skloni laktove sa stola dok jedeš, budi miran dok se vozimo..." Djeca vremenom usvajaju ta pravila i počinju se ponašati u skladu s njima. 
Oko pete godine počinje nova etapa: djeca počinju razmišljati svojom glavom. U tom uzrastu dijete koje vidi da tata prebrzo vozi zna da on loše postupa. Zato ga kritizira, pošto hoće da mu pokaže da je savladalo „lekciju" i da je odraslo. 
Kritikama djeca suočavaju roditelje s njihovom nedosljednošću, što nije nimalo prijatno. Ali, u takvoj situaciji treba priznati da nismo u pravu. 
Ipak, ne smijemo zamijeniti uloge, mi trebamo odgajati dijete, a ne ono nas. Ali, s druge strane, moramo biti dosljedni. Ako smo nedosljedni, dijete postaje nesigurno, pošto ga taj raskorak između pravila i ponašanja zbunjuje.

Kako ćete dijete naučiti da broji

Puzanje je vježba za mozak

Koliko će biti visoko vaše dijete

Kako razgovarati s neposlušnim djetetom

Dvadeset načina razvoja bebinog mozga

Otkud mrlje na mliječnim zubima

Djeca koja su fizički kažnjavana postaju agresivne osobe

Šta kada dijete priča samo sa sobom

Kada možete očekivati da dijete prohoda

Šestice su trajni zubi

Zašto djeca vole ponavljanja

Igra je za dijete prva škola

Zašto bebe prvo kažu "mama"

Šta kod djece izaziva nemire i strahove

Šta dijete poručuje crtežom

U petoj godini djeca počinju kritizirati roditelje

Rast & razvoj

Kako ćete dijete naučiti da broji

Puzanje je vježba za mozak

Koliko će biti visoko vaše dijete

Kako razgovarati s neposlušnim djetetom

Dvadeset načina razvoja bebinog mozga

Otkud mrlje na mliječnim zubima

Djeca koja su fizički kažnjavana postaju agresivne osobe

Šta kada dijete priča samo sa sobom

Kada možete očekivati da dijete prohoda

Šestice su trajni zubi

Zašto djeca vole ponavljanja

Igra je za dijete prva škola

Zašto bebe prvo kažu "mama"

Šta kod djece izaziva nemire i strahove

Šta dijete poručuje crtežom

U petoj godini djeca počinju kritizirati roditelje