Mnoge roditelje brine hoće li znati odgovoriti na djetetove potrebe, hoće li ga razmaziti ili ga nesvjesno odgojiti tako da manipulira njima. Pravu mjeru je teško naći, no roditelji moraju naučiti kada reći da, a kada ne.&nbsp;&nbsp;
Isto tako, sa svojom djecom se trebaju igrati, veseliti i biti otkačeni, a ne jednostavno ubaciti crtić i odgoj prepustiti televiziji. Roditeljstvo je, ipak, najzahtjevnija, najkreativnija i najdraža životna uloga. 

Evo nekoliko korisnih savjeta koji bi mogli biti dobar orijentir u odgoju djece: 

- Ispunite im želju 

Ma koliko da ste zaposleni, rezervirajte sedmično barem jedan ili dva sata i posvetite se svom djetetu i njegovim željama ne dopuštajući da vam nešto drugo tada odvlači pažnju. Igrajte se s njim čak i ako sat vremena želi graditi veliki dvorac od kockica da bi ga odmah zatim srušilo. 

- Unaprijed mislite na sigurnost djeteta 

Ukoliko vaše dijete ima devet mjeseci, morate predvidjeti da će ubrzo početi hodati i obložite oštre rubove, pokrijte utičnice, a stvari koje bi dijete moglo povući ne držite nadohvat ruke. 

- Svaki dan djetetu recite da ga volite 

Iako se roditeljima čini da ljubav pokazuju kroz djela, djeca vole čuti da su voljena. 

- Ne žurite s kaznama 

Loš dan ili nečije grube riječi mogu utjecati na to da se vaše dijete ponaša zločesto. Nemojte odmah posezati za kaznom. Saslušajte ga, zagrlite i recite da će sve biti u redu. 

- Zanemarite sitne nedostatke 

Jednom sedmično ignorirajte sitne mane svoga djeteta i progledajte mu kroz prste. Nemojte ga odmah kritizirati ako je ostavilo neuredan stol ili je zaboravilo pospremiti krevet. 

- Budite njegova omiljena igračka 

Umjesto da mu stalno pod nos gurate razne igračke i crtane filmove, pokušajte osmisliti zajedničku igru i zabaviti svoju princezu ili princa. 

- Radite fotoalbume 

Dva sata u mjesecu rezervirajte za organiziranje i slaganje porodičnih albuma. Provodit ćete korisno vrijeme s djecom, a i prisjetiti se lijepih zajedničkih trenutaka. 

- Zovite ga nadimcima 

Zovite svoju djecu specijalnim slatkim nadimcima, koji pokazuju koliko ste povezani. Puno simpatičnih nadimaka pokazuju koliko je dijete voljeno i koliko emocija budi u vama. 

- Načine odgoja uskladite s partnerom 

Ako se ne slažete s partnerom na koji način odgajati dijete i kako reagirati kada je neposlušno, prije nego što djelujete, sjednite i dogovorite se. 

- Važni su porodični rituali

Barem jednom sedmično s vašim djetetom radite nešto što vas veseli. Možete čitati naglas knjigu, otići na kratki izlet, spremiti obilni subotnji doručak ili otići na sladoled. Ovo su uspomene koje će vaše dijete zauvijek čuvati. 

- Nikada djeci ne dajte da vas udare 

Možda vam se čini smiješno ili simpatično kada vas mali ljutiti klinac krene udariti, no imajte na umu da se takvo ponašanje ne može tolerirati. Sasijecite to u korijenu i jasno mu recite da vas nikada ne smije udariti. 

- Priznajte djetetu da ste pogriješili 

Jedna od važnih stvari je znati priznati pogrešku svom djetetu. Nemojte se ustručavati reći: "Oprosti, pogriješio sam." Ukoliko priznate krivnju, dajete i svom djetetu do znanja da ne mora biti savršeno i da i ono ima pravo ponekad pogriješiti. 

- Nikada nemojte uvjetovati roditeljsku ljubav 

Dijete se voli ne zbog uspjeha, zbog toga što svira klavir ili je uspješan sportaš, već zbog jednostavne činjenice jer je to vaše dijete. Recite mu da ga volite bez obzira na ocjene i druge uspjehe i neuspjehe. Morate biti njihova stijena u lijepim, ali i teškim trenucima. 

- Nemojte biti previše zaštitnički nastrojeni 

Ne biste trebali nastojati zaštititi svoje dijete od svih mogućih razočarenja i padova u životu. Djeca se moraju učiti nositi s poteškoćama kako bi se znali nositi sa životnim izazovima. 

- Neka istina bude vaš prioritet 

Ne lažite svom djetetu, a ni pred njim. Recimo, nemojte na telefon reći dosadnom prijatelju da vaš suprug nije kod kuće, kada on leži pored vas na kauču 

- Budite šašavi 

Plešite, glupirajte se, smijte se sa svojom djecom. 


- Pohvalite partnera i uključite ga u odgoj djeteta 

Nemojte zaboraviti koliku ulogu u odgoju ima vaš partner. 

- Zajedničke večere 

Uključite djecu u postavljanje stola ili pripremanje večere. Ukoliko sami izaberu posuđe i salvete vrlo vjerojatno će i sami jesti. 

- Kontrolirajte sebe 

Vi ste najveći moralni uzor svojoj djeci. Vas gledaju i od vas uče. Svaku večer se otvoreno pitajte što je vaše dijete od vas naučilo toga dana. 

- Budite na strani svog djeteta 

Ukoliko vam se požali da ga je neko kritizirao ili vrijeđao nemojte odmah pretpostaviti da je ono krivo ili da je izazivalo sukob. 

- Ponekad prekršite pravila 

Pojedite s djetetom sladoled prije spavanja ili cijeli kišni vikend provedite u pidžami. 

Važno!

Dijete je znatiželjno, pa vam zato postavlja mnoga pitanja. Ne ignorirajte ih!

Nudimo vam nekoliko korisnih savjeta koji bi mogli biti dobar orijentir u odgoju djece

Budite djetetu stijena, i u lijepim i u teškim trenucima

Pored potrebe za hranom, njegom i ljubavlju, svaka beba ima i potrebu za kretanjem. U ranom uzrastu mogućnosti pokreta su ograničene, a roditelj bebi pomaže pričom, dodirom, ohrabrivanjem.&nbsp; Dijete će samo proći sve faze razvoja određenim redosljedom. Prvi pokreti su okretanje s leđa na stomak, pa obrnuto. Sljedeće je položaj četveronoške, puzanje, pa tek onda zauzimanje sjedjećeg položaja. Iza toga slijedi uspravljanje u stojeći položaj.
&nbsp;Prvi koraci 
Prve korake dijete pravi između 12. i 16. mjeseca, ali je uredu i ako beba prohoda sa deset ili tek s 20 mjeseci. Svako dijete ima svoje periode sazrijevanja pa nikako nemojte porediti svoje dijete s djecom iz okruženja. 
Psihomotorni razvoj djeteta nije podređen nekom univerzalnom obrascu, već je značajno individualno određen.
Rano postavljanje bebe u uspravan položaj može biti štetno, jer bebina stopala nisu još razvijena, tek se formiraju, pa se forsiranim hodom mogu iskriviti i deformirati, a to, opet, može dovesti do deformacije kičme. 
Stavljanjem djeteta na pod ili u ogradicu, omogućit ćete mu kretanje upravo onako kako njemu odgovara i za koje je spremno i zrelo. 
Korištenje dupka ili hodalice pedijatri ne preporučuju, jer je dijete tada lišeno iskustva ustajanja iz čučećeg položaja i održavanja ravnoteže. Pomagala sprečavaju razvoj prirodnog nagona za kretanjem.
&nbsp;Stabilan oslonac 
Prve korake dijete pravi uz pridržavanje, noga do noge, zatim noga ispred noge. Postepeno se smanjuje površina oslonca, gegajući hod polako nestaje, dijete postaje sigurnije, a hof automatiziran i sve više liči na hod odraslog čovjeka. 
Kada je dijete napravilo osam koraka bez pridržavanja, znači da je prohodalo. Ovo može potrajati i nekoliko mjeseci, ali je važno da ne forsirate dijete.
Roditelji ne trebaju brinuti ako se dijete ne uklapa u uzrasne okvire, važno je da ono prolazi sve faze razvoja. 
Prve cipelice kupite kada dijete počne praviti prve samostalne korake. Cipele trebaju biti pravilno odabrane, da bi mogle podupirati skočni zglob i time obezbijediti pravilan hod. 
VAŽNO 
Da bi hod bio uravnotežen i koordiniranih pokreta mora se razviti spontano, bez prisilnih radnji, u skladu sa sazrijevanjem svakog djeteta pojedinačno.

Prve korake dijete pravi između 12. i 16. mjeseca, ali je uredu i ako beba prohoda sa deset ili tek s 20 mjeseci

Prve korake dijete pravi uz pridržavanje

Kad napravi osam koraka - dijete je prohodalo

Sve do osme godine svaka sportska aktivnost ima oblik igre i zato djecu ne treba "prisiljavati" na bavljenje određenim sportom. A ni tijelo do tog uzrasta nije dovoljno sazrelo da bi ga trebalo tjerati na dugoročno prihvatanje stereotipa neke sportske discipline, što bi, uostalom, moglo i škoditi njegovom fizičkom razvoju&nbsp;
Za djecu je posebno važno da se mogu dovoljno kretati. No, to nikako ne znači da se obavezno moraju posvetiti nekom sportu. Jer, prije nego što se počne baviti nekim određenim sportom, dijete mora dostići određen nivo fizičkog razvoja i zrelosti.

Sve do osme godine života djetetu je važna igra i kretanje kroz igru, jer sve do tog perioda kretanje služi razvoju i izgradnji kognitivnih, motoričkih i socijalnih sposobnosti.

Često je moguće pritom postavljati osnove za kasniju vrstu sporta. Pritom treba svako dijete razvijati svoje individualne sposobnosti, a nikako mu ne treba nametati disciplinu koja mu ne leži. 

Sport nas održava fit, a kad su u pitanju djeca, on je dobra ravnoteža dugom sjedenju u školi, pred televizorom ili kompjuterom. Ali, sport može poslužiti i kao prevencija nasilju i zloupotrebi droga.

Posebno djeca koja rastu bez braće i sestara - što je i kod nas sve češći slučaj - putem sporta igrajući uče kako se učvršćuju kontakti i kako se timski djeluje. 

Sve do osme godine svaka sportska aktivnost ima oblik igre i zato djecu ne treba "prisiljavati" na bavljenje određenim sportom. A ni tijelo do tog uzrasta nije dovoljno sazrelo da bi ga trebalo tjerati na dugoročno prihvatanje stereotipa neke sportske discipline, što bi, uostalom, moglo i škoditi njegovom fizičkom razvoju.

Od osme do desete godine moguće je uvoditi djecu u tajne pojedinih sportova. U tom uzrastu moguće je naučiti osnove neke određene sportske discipline, jer su motoričke sposobnosti sada najveće.

U dobi od jedanaest do oko 15 godina djeca najbolje mogu izgraditi kondiciju. Izgradnja snage ovdje je samo uslovno moguća, jer zbog naglih pubertetskih prodora odnos snage i tereta stalno se mijenja i može dovesti do nestabilnosti tijela. Zato u tom uzrastu treba ponuditi pretežno sportove izdržljivosti kao što su nogomet, odbojka ili rukomet.

Vrste sporta

U osnovi, djeca se mogu baviti svakim sportom koji im leži. Mogu to biti grupni sportovi u pojedinim sportskim društvima ili individualni sportovi kojima se može baviti samostalno ili, opet, u nekom sportskom društvu.

Generalno je pravilo da se djeca trebaju baviti sportom koji je odmjerena mješavina raznih sportova, jer stereotipni sportovi opterećuju jednostrano i brzo dosade.

Omiljene vrste sportova su:

- Sportovi loptom kao tenis, nogomet, rukomet, košarka...;

- Borilački sportovi kao karate;

- Jahanje;

- Laka atletika;

- Penjanje;

- Džogiranje;

- Plivanje;

- Biciklizam;

- Skejt;

- Vožnja kanua.

Trening snage za djecu

Trening snage, kao u nekom fitnes-studiju, nije škodljiv za djecu sve dok se kreće u određenim okvirima. Ciljani trening mišića može spriječiti ili popraviti loše držanje i uopće pridonijeti zdravlju.

Ipak, djeca se ne trebaju baviti sportom čiji je cilj podizanje što više težine (dizanje tereta), jer on u ovoj fazi razvoja može nanijeti više štete nego koristi.

Trening snage za djecu bitno se razlikuje od takvog treninga za odrasle, jer se tijelu u razvoju postavljaju drukčiji zahtjevi nego odrasloj osobi. Mada je trenutno trend voditi djecu na fitnes, takav trening može voditi samo vrlo iskusan stručnjak.

Inače, trening snage može početi najranije u desetoj godini djeteta, a bolje je tek u petnaestoj. 

Sport i učenje

Učenje mnogi ljudi povezuju sa satima sjedenja za stolom, kao što su navikli tokom školovanja. Skakanje, trčanje i ples, u pravilu, na to malo asociraju.
A učenje je tijesno povezano sa kretanjem - posebno kad je riječ o djeci. 

U prvim godinama života ona, u bukvalnom smislu, shvataju svijet svim čulima. Mala djeca radnjama stječu spoznaje o svijetu oko sebe. Hvatanjem i kretanjem ona uče da se lopta kotrlja, dok uglati predmeti ostaju stajati na mjestu.

Pritom se podstiče i duhovni i tjelesni razvoj. Redovno kretanje nema samo pozitivno djelovanje na motorički razvoj djeteta već i na njegovo razumijevanje svijeta oko njega kao i na emotivni život.

Prije nego što se počne baviti nekim određenim sportom, dijete mora dostići određen nivo fizičkog razvoja i zrelosti

Sport je dobra ravnoteža dugom sjedenju u školi

Sport - zašto i kada?

Hernija (hernia, kila, "bruh") nastane kad se tkivo ili dio tijela pomakne izvan tjelesne šupljine u kojemu normalno leži. Hernije najčešće nastaju u području trbuha, iako se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu gdje je mišićni zid slabiji i ne može izdržati pritisak koji nastaje u unutrašnjosti tijela (prilikom kašlja, kihanja, naporu pri tjelesnim aktivnostima i sl.).&nbsp;
Najčešća - pupčana hernija

Sadržaj hernije, obično vijuga tankog crijeva ili dio trbušnog masnog tkiva, probije slabe slojeve trbušnog zida pa se, iako ne uvijek i ne kod svih vrsta kila, javlja opasnost od strangulacije. 

Strangulacija je termin koji opisuje prekid snabdijevanja krvlju nekog organa ili tkiva što, ako se na vrijeme ne prepozna i na odgovarajući način ne zbrine, može izazvati odumiranje tog tkiva i komplikacije poput infekcije, sepse, čak i smrti.

Najčešća kila kod djece je pupčana hernija. Ona je relativno uobičajena nakon rođenja te čini približno 10 - 30 posto svih hernija u djece. Uočava se kao izbočenje pupka novorođenčeta, koje se može pojavljivati ili pojačavati dok dijete plače ili kašlje. 

Nastaje kao posljedica nepotpunog zatvaranja otvora koji normalno postoji na trbušnom zidu prije rođenja djeteta. Rizični faktori su prijevremeni porod i niska porodna težina.

Pupčanim hernijama slična je i hernija u centralnoj liniji tijela (nadpupčana hernija) koja se uglavnom rješava hirurški. Terapija pupčane hernije kod djece često uključuje samo niz periodičnih pregleda i praćenje, jer se većina spontano zatvori do druge godine života. Hernije koje se povećavaju, ukliješte ili ne nestanu do četvrte ili pete godine, moraju se operirati.

Preponska kila

Preponska hernija podrazumijeva prodor crijevne vijuge ili drugih trbušnih organa (trbušna maramica, jajnik ili jajovod kod djevojčica) u preponu. Preponska hernija u dječaka je 30 puta češća nego u djevojčica i to zbog anatomsko-razvojnih razloga. 

Preponske hernije ne moraju se nužno manifestirati simptomima. Zna se dogoditi da herniju prvi prepozna liječnik tokom rutinskog pregleda. Za potvrdu hernije koja se vidi samo pri naporu služi jednostavan test - dijete se nakašlje u stojećem položaju, pri čemu se prikaže hernijska vreća. 

Ako postoje, simptomi se očituju u obliku nelagode ili bolova u preponi, posebno pri naporu, kašljanju ili kihanju. Kod dječaka se može javiti i bol u skrotumu zbog izbijanja vijuge tankog crijeva u skrotum. 

Preponska hernija česta je u prijevremeno rođene djece, u čak 30 posto slučajeva. Poznato je da je češća s desne strane tijela (60 posto), a obostrano se javlja u oko 15 posto ukupnog broja djece s preponskom hernijom.

Ukliještena preponska hernija zahtijeva hitnu hospitalizaciju i neodgodiv kirurški postupak vraćanja ukliještenog sadržaja. 

Preponska kila rješava se hirurški

Više od 50 posto slučajeva preponskih hernija u djece dijagnosticira se u prvoj godini života. Rješenje je uvijek hirurško. Operacija se, uglavnom, izvodi ubrzo nakon postavljene dijagnoze, preoperacijske pripreme i određivanja najboljeg vremena za operaciju, uz obvezno upozorenje roditeljima na mogućnost uklještenja preponske hernije.


Šta je funikulokela

Funikulokela je poseban oblik preponske hernije, koji se može ultrazvučno potvrditi i izmjeriti. Tijekom operacije, uz anatomske strukture nalazimo manje opsežan ili opsežniji mjehur s tekućim sadržajem. Često je udružena s manjom preponskom hernijom.

Vodena hernija testisa 

Vodena hernija (Hydrocele testis) prepoznaje se po pojavi opsežnog tekućeg sadržaja. Lako se klinički i ultrazvučno dijagnosticira. Ako je prisutna i nakon druge godine života dječaka, obvezno se operativno rješava, a i prije ako je izražena i napeta (tenzijski oblik vodene kile). U starije djece i muškaraca hidrokela može nastati zbog upale testisa ili epididimisa, odnosno ozljede skrotalne vreće.

Za razliku od odraslih, kod djece se u pravilu radi o indirektnoj preponskoj herniji, pa je zbog te važne anatomske razlike preporučljivo da dječije hernije operira specijalist dječije hirurgije.

Svako odgađanje tačne dijagnoze u akutnom stanju može uzrokovati nepovratnu štetu po zdravlje djeteta, a u najtežim okolnostima ugroziti i njegov život

Testiranjem se može potvrditi ima li dijete herniju

Ima li dijete bruh

Što više osjetila neka osoba koristi da bi stekla informacije, to jednostavnije ona može zapamtiti te svoje spoznaje. Ako dijete isključivo čita ili sluša, kasnije će to moći interpretirati od onoga ko to aktivno radi.&nbsp; 
Tako će osoba koja samo čita kulinarske recepte mnogo teže nešto od njih zapamtiti od onoga ko to jelo barem jednom skuha. 

Kad je o kretanju riječ, aktivna djeca uče bolje jer više koriste obje polovine mozga. Kretanje može čak pomoći i u savladavanju problema sa koncentracijom.

Novorođenče već prilikom dolaska na svijet posjeduje više od 100 milijardi nervnih ćelija u mozgu. Ali jedna nervna ćelija sposobna je za funkcioniranje tek kad je povezana sa barem još jednom. Samo tako je moguće dalje provesti informaciju.

Te veze, stručni im je naziv sinapse, nastaju tek kad je mozak izložen vanjskim podražajima. Tako je mozak u tijesnoj interakciji s tijelom i čulima. Aktivnost pritom ima izuzetnu ulogu: Kretanjem se nervne ćelije podstiču na stvaranje veza - tako počinje proces učenja. Uz to, zahvaljujući kretanju mozak dobija više krvi, tako da se i na taj način podstiče njegova aktivnost.

Povrh toga, tokom kretanja razgrađuju se hormoni stresa. Kad se dijete mnogo kreće, aktiviraju se motorički centri u mozgu, a oni su tijesno povezsani sa preradom infoarmacija i učenjem.

Kretanje može pomoći i u savladavanju problema sa koncentracijom

Kretanjem se podstiče moždana aktivnost

Kako kretanje utječe na mozak i učenje

Vezivanje djece za pojedine osobe uči se u četiri faze:&nbsp; 
1. Tokom prva tri mjeseca života bebi je, prije svega, potrebna briga i zaštita. Beba se još ne vezuje ni za jednu određenu ličnost.

2. Od trećeg do šestog mjeseca postepeno se sužava krug na malo povjerljivih osoba koje dijete sasvim jasno pretpostavlja drugim osobama. U ovoj fazi se djeca počinju otuđivati i plašiti stranih osoba.

3. U dobi od šest mjeseci pa do tri godine dijete se izrazito jako veže za jednu osobu, najčešće majku.

4. Kako dijete usvaja govor, tako se širi njegov društveni horizont. U ovom periodu ono već ima predstavu o ljudima koji nisu neposredno prisutni. I to mu daje osjećaj sigurnosti.

Kako dijete usvaja govor, tako se širi njegov društveni horizont. U ovom periodu ono već ima predstavu o ljudima koji nisu neposredno prisutni

U dobi od šest mjeseci pa do tri godine dijete se jako veže za majku

Bliskost se uči

Zašto bebe odjednom počnu plakati, čemu se smiju od uha do uha i zašto počnu plakati odmah nakon toga, pitanja su koja ne postavljaju samo roditelji.&nbsp;&nbsp;
Djeca sposobnost mišljenja koriste čim se rode. Zato je i dobro znati o čemu razmišljaju. Osim što će vam pomoći da bolje upoznate svoje dijete i odredite šta voli, a šta ne, ako znate o čemu razmišlja, znat ćete kako ga potaknuti, podržati ili dodatno proširiti njegove mentalne sposobnosti. 

U prvim mjesecima preovladava proces zbližavanja između vas i vašeg djeteta, što će, između ostalog, imati ogroman utjecaj na njegov budući emocionalni razvoj. 

Dijete ima potrebu da se zbliži s vama, i ta potreba prevladava u prvim sedmicama života. Iako ne može prepoznati osmijeh do drugog mjeseca, već sa šest sedmica beba će na vaš osmijeh odgovoriti osmijehom. Dakle, svjesna je napetosti mišića vašeg lica i promjene glasa. Zato je u ovom periodu važno bebi staviti do znanja koliko je volite, i to ne samo riječima. 

Zbližite se kroz dodire, osmijehe, zagrljaje i poglede pune ljubavi. Možda 
vam se ne čini tako, ali bebica će sve to osjetiti, a emocionalna toplina koju joj pružate umirit će je i obogatiti vaš odnos. 

Vid 

Iako novorođenčad ne raspoznaje oblike, netačno je da vidi samo mutno i konfuzno, kako se nekada mislilo. Dječije oko ima posebne ćelije, kojima raspoznaje boje. Tako najlakše uočava predmete s potpunim kontrastom (crno-bijelo), ali vidi i svijetlije osnovne boje - crvenu, žutu i plavu. 

Zato je dobro da beba bude okružena raznobojnim predmetima koji će poticati njenu percepciju. Zidove sobe slobodno ukrasite šarenim tapetama jarkih boja ili na jednobojne zidove stavite slike. Radoznalost i percepciju dodatno će potaknuti i raznobojne igračke okačene iznad krevetića, kao i slikovnice primjerene uzrastu. 

&nbsp;Komunikacija 

Iako beba još ne govori, itekako je željna komunikacije. Upravo zato se služi širokom paletom zvukova koji vas često zbunjuju. Osim plača, kojim obično aludira na to da želi jesti, spavati ili čeka da joj promijenite pelene, beba proizvodi i mnoge nježne zvukove kada želi reći da je smirena i sretna. 

Ona, dakle, komunicira, a isto to očekuje i od vas. Imajte na umu da je za nju ovaj svijet potpuno novo mjesto. Jednostavno voli kada joj pričate, makar to bilo i objašnjavanje kako ćete joj sada obuti čarapice. Jednostavni razgovori pomažu djetetu da se srodi s idejom naizmjeničnog govora. Svakodnevna čavrljanja pružaju mu dragocjene prilike za poboljšanje vještine naizmjeničnog komuniciranja. 

Plač 

Možda niste sigurni o čemu dijete razmišlja dok plače, ali možete biti sigurni da želi reći samo jedno: "Dođi ovamo, što prije možeš". Plač shvatite kao njegov prirodan način sporazumijevanja i učinite za njega najviše što možete, bez obzira na činjenicu da niste sigurni šta mu se mota po glavi. 

Ali, kao i svaka druga neverbalna komunikacija, i ova uključuje govor tijela, a prema nekim psiholozima, kada je u pitanju vaše dijete, na nju otpada 55 posto značenja. Pokušajte naučiti čitati govor njegovog tijela povezan s plačem. 

Tako, ako bebu nešto boli, plač će biti prodoran, gotovo nalik vrištanju. Utihnut će tek toliko koliko bebi treba da uzme vazduh, nakon čega će ponovo početi vrištati. Ako se osjeća usamljeno, jer mu niste u vidnom polju, plač će biti više tugaljiv nego glasan, dok plač kojim vam daje do znanja da želi jesti obično ima obrazac koji se ponavlja, pri kojem beba neutješno plače i ubrzano maše rukama i nogama.

Na osnovu plača, gugutanja i pogleda pokušajte razumjeti šta vam govori vaše dijete

U prvim mjesecima prevladava proces zbližavanja između vas i djeteta

I bebe razgovaraju

Novorođenče, iako to tako ne izgleda, svjesno je mnogo čega. Da li ste znali da se beba rađa s više od 70 instiktivnih refleksa? Neki od njih su vitalni za preživljavanje - kao što su disanje i sisanje.&nbsp;&nbsp;
Neki refleksi su izuzetno jaki prvih nekoliko sati nakon porođaja, a iščezavaju u narednim danima i mjesecima. 

Zamolite pedijatra na pregledu da vam pokaže nekoliko pokretnih primitivnih refleksa. Primitivni refleksi, uglavnom, vremenom nestaju, jer dijete ne može razvijati svjesnu kontrolu pokreta prije nego što oni iščeznu. 

Refleks Babinskog

Kada nježno pomazite bebin taban od pete ka prstima, prstići na nogama se rašire i podignu, a stopalo savije ka unutra. Kod odraslih se zapaža suprotan proces. 

Ovaj refleks traje od šest mjeseci do dvije godine, nakon toga se prstići savijaju ka unutra. Ukoliko ga dijete manifestira i kasnije, onda je to znak nekih neuroloških poremećaja.

Refleks hvatanja 

Ako bebi koja gleda naprijed, ruku savijenih u laktu, stavite kažiprst u šaku ona će refleksno saviti prstiće oko vašeg prsta. Stisak novorođenčeta može biti toliko jak da izdrži težinu cijelog bebinog tijela. Refleks hvatanja nestaje nakon tri ili četiri mjeseca. 

Refleks treptanja

Ako bebi puhnete u lice ili naglo upalite svjetlo, ona će reagirati treptanjem. 

Refleks kardinalnih tačaka

Ako bebi nježno pomazite obraz, ona će se okrenuti u pravcu stimulansa, otvorenih usta spremna da sisa. Obično iščezava nakon četvrtog mjeseca, ali u snu traje i duže.

Refleks sisanja

Ako bebi stavite nešto u usta, ona odmah aktivira jezik, stvara vakuum i počinje sisati.

Refleks gutanja

Ako joj stavite vodu ili mijleko u usta beba će to progutati. Beba tokom sisanja mora uskladiti refleks sisanja, gutanja i disanje. To nije uvijek lako, tako da se desi da se beba ponekad zagrcne, iako ima dobre reflekse.
 
Refleks automatskog hoda&nbsp; Kada novorođenče držite uspravno na stolu ili na nekoj tvrdoj i ravnoj podlozi, pridržavajući ga pod pazuhom, ono će podići jednu nogu, a zatim drugu i pravit će pokrete kao da korača. Ovaj refleks najizraženiji je nakon bebinog četvrtog dana života, a nestaje oko drugog mjeseca. 

Moroov refleks

Beba pruža noge i ruke, širi prste, izvija leđa i zabacuje glavu unazad, a potom skupi pesnice na grudi. To je reakcija na nagli pokret podloge na kojoj beba leži, pri iznenadnom ili glasnom zvuku i kad joj se čini da pada. Ovaj refleks, kojeg mnogi zuvu refleksom majčinog zagrljaja nestaje nakon šestog mjeseca. 

&nbsp;Refleks puzanja

Beba stavljena da leži na stomak, pravit će pokrete puzanja tako što će podvlačiti noge pod stomak.

Refleks podizanja glavice

Povlačenjem bebe za rukice iz ležećeg u sjedeći položaj glava će pratiti osovinu leđa do određene granice, a onda će pasti na grudi bebe.

Tonični refleks vrata

Kada leži na leđima, beba će zauzeti položaj "mačevaoca", glavom okrenutom na stranu i opruženim rukama i nogama na toj strani, dok su joj udovi savijeni na drugu stranu. Refleks se pojavljuje na rođenju ili tek oko drugog mjeseca, a nestaje do kraja šestog mjeseca.

Novorođenče se rađa sa 70 instinktivnih refleksa, od kojih većina iščezava do napunjenih šest mjeseci

Stisak novorođenčeta može biti veoma jak

Hvata, puže, hoda - a sve je to nesvjesno!

Kako odgojiti uredno i odgovorno dijete? Odgovor je jednostavana: Pokažite mu to vlastitim primjerom! Odredite dan u sedmici za pospremanje dječije sobe i budite dosljedni. U početku pospremajte s djetetom, a poslije ga pustite neka radi samo.&nbsp;&nbsp; Objasnite mu da je vrlo važno svakog jutra, odmah poslije buđenja, pospremiti krevet, poslije igranja staviti igračke u kutiju, poslije jela staviti tanjir u sudoper. I insistirati da to uradi samo. Takav odgoj pomoći će mu da jednog dana bude uredna i odgovorna osoba. 
Dijete najbolje uči iz primjera odraslih te će upiti sve informacije onda kad vidi kako to stariji rade. Neka stoji uz vas sve vrijeme te mu objasnite da je vrlo važno da baš svaki dan iza sebe mora pospremiti. 
Isto je toliko važno dijete učiti organizaciji još dok je malo. Tada možete zajedno s njim stavljati plišane igračke u kutije, a kako raste, tako mu zadajite nove obaveze koje mora svakodnevno poštivati. 
Dok čiste svoju sobu, bilo bi dobro da im pustite muziku koju vole, jer će im biti zabavnije pospremati, a poslije posla ih obavezno pohvalite. Neka igračke budu raspoređene po kutijama da se dijete lakše snađe kada se igrati, a i jednostavnije će ih pospremiti. 
Ako se dijete jako potrudilo ispuniti sve zadatke, onda ga nagradite tako da mu napravite omiljeni kolač ili odete s njim u park.

Važno svakog jutra, odmah poslije buđenja, pospremiti krevet, poslije igranja staviti igračke u kutiju, poslije jela staviti tanjir u sudoper

Urednost se uči na primjeru

Možete li se sjetiti kada ste se zadnji puta igrali kao malo dijete i uživali u tome? Zaboravili ste kako se to radi? Probajte se prisjetiti, jer, sigurno, nećete požaliti!&nbsp;&nbsp; Igra je, osim za djecu, odlična psihička aktivnost i za odrasle. Zapravo, ona vas mnogo čemu može naučiti, odnosno podsjetiti, jer svi smo mi kao mali uživali u njenoj čaroliji. 
Kada djeca skaču, trče, penju se ili vrte, njihova tijela postaju snažnija, gibljivija i koordinirana. Kroz igru uče sarađivati i dijeliti s prijateljima, razvijati povezanost između tijela i uma i graditi samopouzdanje. 
Aktivna djeca bolje spavaju i nemaju problema s prekomjernom težinom. Pa, zašto onda ne biste i vi probali? Osim toga, kroz igru možete naučiti kako se pozitivno nositi sa stresom i poteškoćama, a uz to ćete beskrajno obradovati svog mališana. Zajedno trčite, skačite, hrvajte se ili se pak sjetite najdraže igre iz djetinjstva i prepustite se čaroliji. 
I što je najvažnije od svega, zajednička igra je kvalitetno provedeno vrijeme s porodicom i prilika da budete aktivni - i fizički i psihički.

Igra je i prilika da budete aktivni - i fizički i psihički

Osim za djecu, igra je odlična psihička aktivnost i za odrasle

Igrajte se sa svojom djecom

Soba vašeg adolescenta izgleda kao da je u prostoriju "pala atomska bomba"? Tako je i prirodno - poručuje Frensis Džensen, neurolog sa Univerziteta u Pensilvaniji. Kao majka, a onda i autorica knjige "Mozak tinejdžera", uspjela je pronaći opravdanje za adolescentsko ponašanje koje sve nervira.&nbsp;&nbsp; Pošto je analizirala misaone procese, zaključila je da ijum tinejdžera nije sposoban za planiranje. Zbog toga je u njihovoj sobi uvek haos.- Organizacija za većinu tinejdžera nije prioritet - tvrdi Džensenova. - Oni su jednostavno neuredni, zato što ne daju sebi dovoljno vremena da srede stvari prije nego što započnu nešto drugo. 
Za to je kriv njihov um, a ne volja. Tinejdžeri nemaju pristup frontalnim moždanim režnjevima, zbog čega su skloni promjenama raspoloženja i izlivu bijesa. Razumite ih i oprostite im, jer je to jače od njih.

Oni ne daju sebi dovoljno vremena da srede stvari prije nego što započnu nešto drugo

Razumite ih i oprostite im, jer je to jače od njih

Haos u glavi, nered u sobi

Čak trećina čovječanstva posebno je osjetljiva na gorak okus povrća. Tako hemijski spojevi koji su toliko zdravi za naš organizam zbog gorčine postaju odbojni. Problem počinje već u djetinjstvu kada majke djecu moraju preklinjati da bi pojela bilo šta zeleno.&nbsp;&nbsp; 
Ali, odbojnost prema povrću kod nekih ljudi postaje trajna navika. Posebno, kada su djeca u pitanju. Ipak, uz malo domišljatosti, povrće možete učiniti mnogo ukusnijim. 

Ne samo da će dječiji organizam dobiti neophodne vitamine i minerale za kojima je toliko dugo vapio, nego će povrće postati ukusno, a možda nakon nekog vremena i omiljena poslastica na svakodnevnom meniju.

- Strah od svega što u sebi ima bilo kakve masnoće dovela je do potpunog izbjegavanja ulja, maslaca i sireva. Ali, upravo masnoće daju povrću bolji okus i čine ga primamljivijim. Tako pripremljeno povrće može biti i samostalno jelo.

- Uz to što je zdrav, malo bijelog luka povrću daje dodatnu aromu. Od mirisa ćete se zaštititi ako ga kratko prepečete na maslinovu ulju.

- Kinezi su otkrili kako jednostavnim postupkom potpuno ukloniti gorak okus povrća. Kuhajte ga na pari od 30 do 60 sekundi, a zatim ga stavite u hladnu vodu. Povrće će izgubiti gorčinu, a sačuvati vitamine i minerale. 

- Djeca izbjegavaju sve što je gorko. Zato ne bi bilo loše da počnete sa slatkastim povrćem poput mrkve, graška ili tikvica.

- Okus povrća postaje sve neugodniji što ono duže stoji na štandovima. Povrće kupljeno ujutro bit će potpuno različito ako ga kupite oko podneva. Ranoranioci se bolje i kvalitetnije hrane, jer sunce i zrak neizbježno uništavaju povrće.

- Neko povrće postaje gorko starenjem. Probajte pronaći ono mlado. Uz blaži okus, mlado povrće kraće se kuha.

Odbojnost prema povrću kod neke djece postaje trajna navika, a uz malo mašte možete ga učiniti mnogo ukusnijim

Dječiji organizam će iz povrća dobiti neophodne vitamine i minerale

Povrće može biti ukusno

Važno je da svaki roditelj učini sve kako bi pomogao svom djetetu da razvije zdrava pluća. O tome treba brinuti već u periodu trudnoće, a naročito tokom prvih 18 mjeseci života.&nbsp;
Bebina pluća počinju se formirati u prvim sedmicama trudnoće. Do sredine trudnoće razvija se komplicirani splet vazdušnih puteva koji će rasti sve dok pluća ne budu mogla samostalno funkcionirati kada beba dođe na svijet. Pluća se posljednja razviju od svih velikih organa i počinju funkcionirati tek nakon rođenja.

Prilikom porođaja, dok se beba kreće niz porođajni kanal, amnionska tečnost istiskuje se iz plućnih puteva. U trenutku kada izađe iz kanala, beba udahne i prvi put svoja pluća napuni vazduhom. Glasan plač na rođenju znak je da je beba vitalna. 

Da bi smanjile rizik oštećenja bebinih pluća na najmanju mjeru, neophodno je da se majke pridržavaju nekoliko važnih preporuka. 

1. Roditelji bebu trebaju zaštititi od infekcija. Iako je teško bebu držati dalje od osoba koje kašlju ili su prehlađene, posebno ukoliko imate stariju djecu, treba pokušati, naročito ako je beba prijevremeno rođena. 

2. Izbjegavajte dolaske mnogo ljudi, naročito u vrijeme infekcija. 

3. Perite ruke prije nego što uzmete bebu i vodite računa da to rade i drugi. 

4. Treba oprati igračke prije nego što ih stavite blizu bebe, naročito ako su ih koristila druga djeca, jer virusi na igračkama mogu preživjeti i nekoliko sati. 

5. Redovno provjetravajte prostoriju u kojoj beba boravi. 


Pušenje škodi bebi

Najvažnija stvar koju roditelji mogu učiniti kako bi zaštitili svoju bebu jeste da ne puše, jer duhanski dim može prouzrokovati ozbiljne probleme u razvoju bebinih pluća.

Pušenje tokom trudnoće može uzrokovati uske plućne kanale kod bebe, a u isto vrijeme izlaže je riziku od virusnih oboljenja, prijevremenog rođenja i niske porođajne težine. Nakon što se beba rodi za njen pravilan rast i razvoj potrebna je zdrava sredina, što znači da i tate trebaju prestati pušiti. Kod beba koje pasivno udišu duhanski dim postoji veći rizik da obole od virusnih infekcija i astme.

Pluća se posljednja razviju od svih velikih organa i počinju funkcionirati tek nakon rođenja

Roditelji bebu trebaju zaštititi od infekcija

Tajne malih pluća

Donosimo nekoliko savjeta koji će vam olakšati da djetetu pomognete da uvježba koncentraciju.&nbsp;&nbsp;
Obavezan doručak 

Dečijem mozgu neophodna je zaliha glukoze i mnoge studije su pokazale da nedostatak doručka umnogome utječe na njihovu koncentraciju. Djeca starija od tri godine za doručak bi trebala jesti žitarice ili musli. 

Te namirnice oslobađaju šećer sporo, što djeci obezbjeđuje energiju veoma dugo. Izbjegavajte slatki doručak.

Ugasite televizor

Previše gledanja TV-a čini djecu manje sposobnom da uče. To ne znači da trebate potpuno zabraniti gledanje televizije. Ograničite vrijeme koje će dijete provesti pred ekranom, te kontrolirajte šta dijete gleda. 

Mnogo je bolje da se dijete igra s vršnjacima, nego da samuje ispred televizora.


Slatkiše birajte mudro 

Kada birate grickalice za dijete, potrudite se da izbjegnete slatkiše, savjetuju ruski nutricionisti. Sve što dijete iz njih dobije je velika količina šećera u krvi praćena napadom energije. 

Da biste pomogli svom mališanu da održi nivo koncentracije, dajte mu bananu ili sušeno voće. Također, jagode, borovnice i kupine poboljšavaju koordinaciju, koncentraciju i memoriju.

Da biste pomogli svom trogodišnjaku da održi nivo koncentracije, dajte mu bananu ili sušeno voće

Jagode i kupine za bolje pamćenje

Vaše dijete stalno pada, obara stvari u kući, lomi sve što dotakne. Iako vas takvo ponašanje nervira, vika neće pomoći. Zapravo, imat će suprotan učinak, pa dijete može postati još nespretnije i sve manje samouvjereno.&nbsp;&nbsp;
Ukoliko je dijete mlađe od šest godina i vrlo je trapavo, nemojte se brinuti. Jer, tek sa navršenih sedam godina dolazi do sazrijevanja nervnog sistema koji omogućava veće učešće svijesti u kontroli pokreta. 

Ponekad su djeca nespretna kada su pod stresom ili nestrpljiva, ali i kada nemaju dovoljno samopouzdanja - ne usuđuju se uraditi nešto da ne bi pogriješila! A što se manje usuđuju, sve su nespretnija.

Važno je strpljenje 

Ako se dijete obavezno polije vodom kad pije iz čaše i ako mu je potrebno pola sata da veže pertle, nemojte mu pridržavati čašu ili vezati pertle. To nikako nije rješenje: djetetu treba dati vremena i treba ga stalno poticati da bude samostalno u radnjama koje su prikladne za njegov uzrast.
 
Vježbe spretnosti

Postoji mnogo načina da dijete navedete da vježba spretnost. Potičite ga da samo jede, pije, postavi i pospremi sto... Takve aktivnosti pomoći će djetetu da nauči kontrolirati pokrete rukama. 

Pružite mu pomoć

Djetetu treba pomoći, ali to ne znači da mu trebate dati gotovo rješenje ili ga tjerati da ponovi istu radnju deset puta sve dok ne uspije. Potičite ga da osmotri okolinu prije nego što krene u akciju. 

Uputa tipa: „Prvo prinesi čašu ustima, pa onda počni piti", pomoći će djetetu da u glavi pripremi pokret prije nego što ga izvede. 

Zajednička igra 

Pravljenje figura od tijesta ili plastelina, bojenje vodenim bojicama unutar kvadrata, prelijevanje vode iz posude u flašu pomoći će djetetu u koordinaciji pokreta, a da toga nije ni svjesno. 

Opuštena atmosfera 

Dijete će postati spretnije ako se nauči smiriti. Zato izbjegavajte grdnje kada nešto krene po krivom ili s djetetom vježbajte kako će kontrolirati disanje. I to može biti vrsta igre.

Razlika među spolovima 

Odnos roditelja prema djetetu je ključan kada je u pitanju spretnost. Postoje roditelji koji ograničavaju dijete kako bi ono bilo sigurno te roditelji koji imaju povjerenje u djetetove moći i dopuštaju mu da istražuje i tako stječe sigurnost. 

Tako su djevojčice spretnije u finoj motorici (pokreti prstima), a dječaci u krupnoj motorici (pokreti ruku i nogu). Osnovna razlika između dječaka i djevojčica je u tome što su djevojčice aktivnije u mjestu, sve aktivnosti obavljaju u ograničenom prostoru, a dječacima treba više prostora, pa im odgovaraju otvorene površine.

Pomoći mu treba, ali to ne znači da mu trebate dati gotovo rješenje ili ga tjerati da ponovi istu radnju deset puta

Dijete stalno pada, obara, lomi - kako mu pomoći

Preživo, nemirno, nepažljivo, brzopleto, neposlušno, zločesto - samo su neki od načina na koji ljudi iz okoline opisuju ponašanja djeteta koje ima hiperaktivni poremećaj.&nbsp; 
Radi se o sindromu s obilježjima nepažnje i nemira. Poremećaj je češći kod dječaka nego kod djevojčica. Faktori koji uzrokuju poremećaj nedovoljno su poznati. 

Uzroci se nalaze u području nasljeđivanja, poremećenog funkcioniranja centralnog nervnog sistema, neurobioloških poremećaja, ali i socijalnih poremećaja poput nesređenih porodičnih odnosa ili emotivnih problema.

Kako prepoznati poremećaj 

Slika poremećaja razlikuje se ovisno o dobi djeteta i stepenu njegovog razvoja. Osnovno obilježje su smetnje pažnje te hiperaktivno i impulsivno ponašanje. Kod hiperaktivne djece pažnja je izrazito kratkog trajanja, dijete neprestano počinje i prekida aktivnosti.

Dijete reagira na sve podražaje, svakom pokloni pažnju, što ga brzo umori. Paralelno s rasipanjem i slabljenjem pažnje, pojačava se motorički nemir.

Hiperaktivnost se kod malog djeteta javlja najčešće istovremeno s pojavom i razvojem samostalnog kretanja i manifestira se motoričkom aktivnosti (trčanje i penjanje). 

Roditelji navode da je takvo dijete stalno u pokretu, ne može sjediti ni za vrijeme jela i ništa ga posebno ne interesira. Dijete je neoprezno i ničega se ne boji. Hiperaktivno dijete zato može ugroziti svoju sigurnost, pa ga stalno treba kontrolirati. 

Kako su kod hiperaktivnog djeteta česti poremećaji spavanja - spava malo i isprekidano, ono je često iscrpljeno, baš kaoi njegovi roditelji.

Kako do dijagnoze 

Ipak, predškolski period života obilježen je i inače aktivnošću, kretanjem i igrom te je često u to doba teško procijeniti da li pojačana aktivnost još pripada normalnom ili prelazi u odstupanje. 

Treba biti posebno oprezan kod postavljanja te dijagnoze u ranim godinama, jer se kod mnoge pretjerano aktivne djece vrtićke dobi ipak neće razviti hiperaktivnost.

Deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj najčešće se dijagnosticiraju s početkom osnovnog školovanja.

Odnos s okolinom

Hiperaktivno dijete obično ima loš kontakt s drugom djecom, ali i roditeljima. Ono razara igru, jer nije u stanju pratiti pravila ili sačekati svoj red. Zato se hiperaktivno dijete osjeća neprihvaćeno ili odbačeno od vršnjaka. 


Kako pomoći 

U liječenju hiperaktivnog djeteta učestvuje cijeli liječnički tim (psiholog, defektolog, pedijatar, dječji psihijatar) te roditelji i druge osobe koje čuvaju dijete.

Rano otkrivanje i rani tretman djeteta i kontinuirano vođenje i savjetovanje roditelja umnogome pomažu u pravilnom usmjeravanju i korigiranju ponašanja. 


Bez kritika i popuštanja&nbsp;
Djetetu je i inače vrlo teško ispuniti očekivanja roditelja i udovoljiti njihovim željama. Nepravilne odgojne metode prema hiperaktivnom djetetu, poput strogog kažnjavanja, kritika, popuštanja ili odustajanja još više ga zbunjuju. Tako hiperaktivno dijete može izgraditi lošu sliku o sebi i smatrati se nedovoljno dobrim, a posljedice takvog stava nerijetko su agresivnost ili depresija.

Deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj najčešće se dijagnosticiraju s početkom osnovnog školovanja

Češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica

Budite djetetu stijena, i u lijepim i u teškim trenucima

Kad napravi osam koraka - dijete je prohodalo

Sport - zašto i kada?

Ima li dijete bruh

Kako kretanje utječe na mozak i učenje

Bliskost se uči

I bebe razgovaraju

Hvata, puže, hoda - a sve je to nesvjesno!

Urednost se uči na primjeru

Igrajte se sa svojom djecom

Haos u glavi, nered u sobi

Povrće može biti ukusno

Tajne malih pluća

Jagode i kupine za bolje pamćenje

Dijete stalno pada, obara, lomi - kako mu pomoći

Hiperaktivno dijete - nema živog mira

Rast & razvoj

Budite djetetu stijena, i u lijepim i u teškim trenucima

Kad napravi osam koraka - dijete je prohodalo

Sport - zašto i kada?

Ima li dijete bruh

Kako kretanje utječe na mozak i učenje

Bliskost se uči

I bebe razgovaraju

Hvata, puže, hoda - a sve je to nesvjesno!

Urednost se uči na primjeru

Igrajte se sa svojom djecom

Haos u glavi, nered u sobi

Povrće može biti ukusno

Tajne malih pluća

Jagode i kupine za bolje pamćenje

Dijete stalno pada, obara, lomi - kako mu pomoći

Hiperaktivno dijete - nema živog mira