Djeca mogu <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/398440/cetiri-cinjenice-o-puzanju">puzati</a> na bezbroj načina. Neke bebe pužu unazad, neke na vrhovima prstiju, dok neke češće od stopala koriste koljena kako bi se odgurnule.&nbsp;&nbsp; Te tehnike ovise o tome koliko su jake dječije ručice, kakav je tonus mišića, kao i kakva je fizička konstitucija čitavog tijela. 
Puzanje omogućava velikoj grupi mišića da se razviju, a usklađivanjem pokreta dijete uspijeva doći od tačke A do tačke B. Kada se sklad postigne, rezultat su spretni pokreti i često vrlo brzo kretanje.
Bebe obično počnu puzati oko šestog ili sedmog mjeseca, dok u uzrastu od osam ili devet mjeseci shvate da se iz sjedećeg položaja lako mogu kretati puzeći. 
Razvoj svakog djeteta je individualan i prejak tempo nije dobro nametati. Dijete koje usavrši puzanje neće imati problema s hodanjem, jer prvim koracima prethodi višemjesečna vježba. 
Također, puzanje pomaže djetetu da se fokusira na predmete koje želi dohvatiti, vježba čulo vida, finu motoriku i koordinaciju oka i ruke, što je važan preduslov za pravilan kognitivni razvoj.
Možete podsticati dijete tako što ćete na nekoliko metara od njega ostaviti njegovu omiljenu igračku ili neki predmet jarkih boja koji će ga zaintrigirati.

Možete podsticati dijete tako što ćete na nekoliko metara od njega ostaviti njegovu omiljenu igračku ili neki predmet jarkih boja koji će ga zaintrigirati

Puzanje omogućava velikoj grupi mišića da se razviju

Puzanje je priprema za prve korake

<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/513824/zasto-je-vazno-da-djeci-pokazujete-koliko-ih-volite">Mnoga djeca</a>&nbsp;za odrastanja slušaju slične ili iste stvari od roditelja, tvrde psiholozi. Kao jednu od djeci najtežih navode popularnu frazu: "Zato što sam ja roditelj, i ja tako kažem!".&nbsp;&nbsp;Ta izjava djetetu daje do znanja da njegova razmišljanja, osjećaji, argumenti i stavovi uopće nisu važni. Ona automatski "otpisuje" dijete i njegove ideje. I tu je kraj rasprave. Reagirate li tako, postići ćete da se dijete osjeća loše, prestane razgovarati s vama i počne graditi temelje za pobunu. 
Roditelji ne moraju biti apsolutno besprijekorni odgajatelji da bi djeca odrasla u odgovorne, brižne i pouzdane mlade ljude. Ali, vrlo je bitno katkad najprije zastati i razmisliti pa tek onda izgovoriti riječi koje bi mogle uznemiriti dijete, preporučuju stručnjaci. 
Koliko god to roditeljima bilo teško zbog nedostatka vremena, izbjegavajte fraze poput ovih koje slijede. 
- "Nikad ništa od tebe" ili "Da si barem sličniji bratu" govore djetetu da se roditeljima ne sviđa te u njemu izazivaju osjećaje beskorisnosti, beznađa, odbačenosti, revolta i depresije. 
- Diktatorska izjava "Zato što sam ja tako rekao" najčešće rezultira dječijom pobunom i otporom, a čak i ako odmah popuste, djeca sigurno neće zaboraviti protutužbe. 
- „Imaš vremena dok ne izbrojim do tri". Zaplašivanje i naređenja nisu najbolji način odgajanja djeteta. Mnogo je bolje pokušati strpljivim argumentiranim razgovorom. 
- „Dolazi ili ću ja doći po tebe". Autoritativno i ljutito iznošenje zahtjeva raspirit će djetetovo buntovno raspoloženje.
- „Bezobrazna si". Ovakva reakcija ranjava dječije samopouzdanje, izaziva jad, ljutnju i zatvaranje u sebe. Zato radije sagledajte situaciju iz drugoga ugla.
- "Rekla sam ti da će biti tako". Ove riječi mogu u trenutku narušiti dječije samopouzdanje. Ponavljaju li se često, mogu ostaviti trajne posljedice. Ono što je dijete počelo samostalno, nakon njih pretvara se u neuspjeh i nesposobnost.

Roditelji ponekad trebaju zastati i na trenutak razmisliti šta će reći, jer naoko bezazlene fraze mogu uništiti djetetovo samopouzdanje

Kako sačuvati dječije samopouzdanje

Istraživanja na Univerzitetu Yale pokazala su da gojazna djeca, u odnosu na vršnjake&nbsp;&nbsp;normalne tjelesne težine, imaju dvostruko veći rizik od <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/493878/dijete-je-blijedo-i-umorno-ima-li-anemiju">anemije</a>.&nbsp;&nbsp;Povezanost manjka željeza i gojaznosti samo je dokaz koliko nedostatak fizičke aktivnosti&nbsp;&nbsp;i neadekvatna ishrana loše utječu na zdravlje.&nbsp;Manjak željeza najčešće se povezuje sa siromašnijim sredinama, međutim, nova&nbsp;istraživanja pokazuju da je prisutan i u razvijenim dijelovima svijeta.&nbsp;&nbsp; 
 

Broj anemične djece raste gotovo u svim zemljama i najčešće je posljedica neprilagođene 
ishrane. Anemija dovodi do teškoća u učenju i ponašanju, a istraživanja dokazuju da je&nbsp;svako sedmo dijete gojazno, a kod svakog desetog pretilog uočena je anemija.&nbsp;
 Pedijatre posebno zabrinjava činjenica da je kod gotovo šest posto djece, uzrasta između&nbsp;&nbsp;dvije i pet godina, otkriven zabrinjavajući nedostatak željeza.&nbsp;&nbsp;

Pedijatre posebno zabrinjava činjenica da je kod gotovo šest posto djece, uzrasta između  dvije i pet godina, otkriven zabrinjavajući nedostatak željeza.

Najčešće je posljedica neprilagođene  ishrane

Dovodi li gojaznost do anemije

<a href="https://zdravlje.avaz.ba/zdravlje/439119/osobe-sa-celijakijom-cijeli-zivot-su-na-posebnoj-prehrani">Celijakija</a> je bolest koju obilježava nepodnošenje glutena, bjelančevine prisutne u pšenici, raži, ječmu, zobi i drugim žitaricama. Ova hronična gastroenterološka autoimuna bolest pojavljuje se jednako kod oba spola i zahvata sve dobne grupe.&nbsp;&nbsp; Celijakija je bolest probavnog sistema kod koje dolazi do oštećenja tankog crijeva i ometanja u apsorpciji nutrijenata iz hrane, a uzrokovana je preosjetljivošću na gluten.

Kada takve osobe konzumiraju hranu koja sadrži gluten, njihov imunološki sistem reagira tako da oštećuje tanko crijevo. Zapravo, dolazi do oštećenja resica (villa) koje su smještene na ovojnici tankog crijeva, a koje su odgovorne za apsorpciju nutrijenata. Bez obzira na kvalitet i količinu obroka, oboljeli postaju pothranjeni.&nbsp;&nbsp; Celijakija je kod djece uglavnom prepoznatljiva, te je karakterizira nadut stomak i vrlo tanki udovi. Zanimljivo je da se ova doživotna hronična bolest često prezentira simptomima poput umora ili malaksalosti, ali izuzev toga, javljaju se dugotrajna dijareja, gubitak apetita, nadutost, slabljenje mišićnog tkiva ili čak slabokrvnost.
Prehranu bez glutena potrebno je održavati cijeli život. Uz takvu prehranu i redovne kontrole dijete se uredno fizički i mentalno razvija i izrasta u uvjetno zdravog čovjeka. Ponekad se prehrani moraju dodavati vitamini i minerali.
Najveći problem predstavlja neliječena celijakija, koja može dovesti do razvoja kompliciranih bolesti.

Jedini način za otkrivanje ove bolesti jest biopsija tankog crijeva. Tokom pretrage celijakiju otkriva stanje resica. One zbog bolesti počinju nestajati, sluznica počinje biti tanja i atrofična.&nbsp;&nbsp; Osim biopsijom, celijakija se može otkriti i analizom krvi, međutim, ova metoda nije potpuno sigurna, jer se ponekad događa da test na antitijela bude negativan, a da bolest postoji.&nbsp;

Jedini način liječenja bolesti predstavlja doživotna prehrana bez glutena, odnosno dijeta bez proizvoda koji sadrže pšenicu, raž i ječam. Tokom prvih nekoliko sedmica bezglutenske dijete preporučuje se dodatan unos vitamina, minerala i proteina u svrhu saniranja deficita i popunjavanja rezervi nutrijenata.&nbsp;&nbsp; Nekim pacijentima potrebni su mjeseci ili čak godine dijetoterapije za potpuni oporavak. Ovakva doživotna dijeta, pored prestanka konzumacije raži, ječma, pšenice, znači i odricanje od većine suhomesnatih proizvoda, suhih smokvi, instant supa i umaka.
Liječnici tvrde kako je najbitnije poznavati namirnice s kojima se priprema jelo, jer neke koje su označene kao one bez glutena nerijetko ga sadrže, što se odnosi na neke mliječne proizvode poput jogurta i sireva.
Skriveni izvori glutena uključuju aditive, konzervanse i različite stabilizatore koji se nalaze u procesiranoj hrani, lijekovima i sredstvima za održavanje higijene usta. 
Potrebno je naglasiti da bezglutenska dijeta nije nimalo štetna za organizam, a gluten kao protein nije esencijalan i aminokiseline koje ga sačinjavaju su zamjenjive brojnim drugim prehrambenim izvorima. 
Nepodnošenje laktoze, odnosno nemogućnost probavljanja mliječnog šećera, ponekad se javlja kao sekundarni simptom celijakije. Kod takvih slučajeva uz bezglutensku dijetu ujedno je potrebno provoditi prehranu s niskim udjelom laktoze (mlijeka i mliječnih proizvoda).

1. Energetski unos oboljelih od celijakije treba biti oko 20 posto viši od uobičajenog.&nbsp;&nbsp; 2. Prehrana mora zadovoljavati potrebe za svim esencijalnim nutrijentima. 
3. Hidrolizirani biljni proteini mogu biti porijeklom iz pšenice, soje, kukuruza ili mješavine ovih žitarica. Budući da se brašno i žitarice često koriste u pripremi jela, treba voditi računao o metodama kuhanja, posebno u restoranima. 
4. Svježe, smrznuto ili konzervirano voće i povrće bez dodataka je dozvoljeno, a preporučljivi su i voćni sokovi. 
5. Dozvoljeno je i mlijeko i mliječni proizvodi ukoliko im nisu dodani aditivi glutena, a isto vrijedi i za meso, perad, ribu, jaja i soju.

- Koristite brašno od kukuruza, riže, korijenja, tapioke, krompira ili njihovu mješavinu.&nbsp; - Eksperimentirajte s proizvodima bez glutena, neki od njih mogu se kupiti u supermarketima, trgovinama zdrave hrane ili direktno od proizvođača.
- Kupujte svježe, smrznuto ili konzervirano povrće (pazite na dodate konzervanse) i biljne začine.&nbsp;
- Kupujte meso, perad i ribu bez punjenja, sosa ili umaka.
- Sve proizvode koji ne sadrže gluten pohranite u frižider jer oni nisu trajni pošto ne sadrže konzervanse.
-Izbjegavajte umake, nadjeve, konzerviranu ribu i ostale proizvode koji mogu sadržavati aditive.

- Hljeb i proizvode od pšenice, raži, ječma, zobi; 







 

- Graham, gluten ili durum brašno; 







 

- Pšenični škrob, zobene mekinje; 







 

- Pahuljice proizvedene od pšenice, raži, zobi; 







 

- Pahuljice s ekstraktom slada; 







 

- Tjesteninu koja sadrži gore navedene sastojke; 







 

- Većinu krekera.

Ovim opširnim tekstom odgovaramo na pitanje naše čitateljice koja je tražila detaljno objašnjenje ove bolesti

Kako živjeti s celijakijom

Možda niste očekivali da vaša beba, dok je nosate ili mazite, ne prestaje plakati. Šta se krije iza tog neutješnog plača i da li vam dijete zaista pokušava nešto reći?&nbsp;&nbsp; Stručnjaci kažu da je plakanje uvijek poziv upomoć. Naime, bebe imaju vrlo ograničene mogućnosti privlačenja pažnje, a plač je bitan faktor kojim skreću pažnju na svoje potrebe. 
Ako poslušate bebu i obratite pažnju na to kada i kako plače, počet ćete otkrivati razloge uznemirenosti prema tonu bebinog "glasa". Većina roditelja nakon nekog vremena može prepoznati značenje plača po visini glasa, tonu i upornosti. 
Stručnjaci se slažu da bebin plač nikako ne treba ignorirati. Ako ne reagirate, beba gubi povjerenje u vas. Istraživanja su pokazala da djeca na čiji se plač reagira razvijaju bolji osjećaj sigurnosti prema osobi koja ih njeguje. 
Normalno je da roditeljima bebin plač nije ugodan. Neke bebe mogu plakati i do tri sata dnevno. Kada isprobate sve - od hranjenja, nošenja, mijenjanja pelena, kupanja u toploj vodi - i čini se da ništa ne pomaže, učinite bilo šta da biste svoju frustraciju držite pod kontrolom. 
Prvo kontrolirajte sebe, a tek onda pokušajte "kontrolirati" dijete. Naučiti prepoznati uzrok plača može biti jedna od najtežih vještina koje ćete steći. 
Spoznaja da bebin plač ima svrhu pokazuje da je vrlo blizu dan kada ćete shvatiti njene potrebe.

Spoznaja da bebin plač ima svrhu pokazuje da je vrlo blizu dan kada ćete shvatiti njene potrebe

Stručnjaci se slažu da bebin plač nikako ne treba ignorirati

Plač je uvijek poziv u pomoć

Svijet djeteta nakon prvog rođendana može biti pun frustracija. Djeca imaju urođenu želju za saznavanjem, ali im život konstantno postavlja <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/509373/jeste-li-probali-terapiju-bajkama">prepreke</a>. Mnogo je situacija koje frustriraju i roditelje i djecu. Evo nekih najkarakterističnijih za djecu u toku druge godine života.&nbsp;

Izlivi bijesa, koji u ovom uzrastu mogu biti izraženi, posljedica su činjenice da dijete mnoge situacije i pojave jednostavno ne može razumjeti. Ono se želi osloboditi onoga što mu izaziva nelagodu, ali nije sposobno kontrolirati emocije. Zato počinje plakati, vrištati ili se bacati po podu.&nbsp;&nbsp; Da se to ne bi desilo pokušajte uočiti i izbjeći situacije koje mogu izazvati izliv bijesa. Ali, ako do scene ipak dođe, pokušatje ostati mirni, uzmite dijete u naručje i pokušajte ga smiriti. 
Ne popuštajte djetetu koje histeriše jer ste odbili kupiti igračku, jer sljedeći put izliv bijesa može biti još gori. Ipak, ovakvo dječije ponašanje sasvim je normalno i vremenom će prestati.

Mala djeca često postavljaju isto pitanje, a najčešće je to "zašto". Ona tek počinju učiti i normalno je da ih sve zanima, ali djeca često pitaju i za stvari koje su im već poznate.&nbsp;&nbsp; Razlog je potreba djeteta da se uvjeri da i drugi prolaze kroz ista iskustva. Zato odgovarajte na pitanja i potrudite se da nađete objašnjenje i za one stvari koje ne znate.

Mala djeca se plaše promjena, a ponavljanje im ulijeva sigurnost. Zato žele svaki dan slušati istu priču. Nemojte se zato ljutiti ako cijelu sedmicu prije spavanja čitate istu bajku.
Ipak, pokušajte ga zainteresirati za novu priču tako što ćete otići u knjižaru i zajedno odabrati novu knjigu.

Gotovo sva djeca proživljavaju strahove - plaše se nepoznatih osoba u prvoj godini, jakih zvukova sa godinu i po dana, mraka sa dvije...&nbsp;&nbsp; Strahovi su dokaz da djetetu nedostaje iskustva. Zato se nemojte smijati djetetu, jer je njemu njegov strah velika stvar. Razgovarajte s djetetom zašto se nečega plaši, a onda mu navedite razloge zašto se ne bi trebalo plašiti.

Vaše maleno "gazi" već drugu godinu svoga života i - ponaša se čudno: vrišti i baca se po podu, stalno ponavlja istia pitanja, želi uvijek istu priču... Zašto?

Četiri neobične situacije kod djece

Živimo u <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/482511/ljevoruki-u-desno-dizajniranom-svijetu">svijetu dešnjaka</a>. Njima je sve prilagođeno, jer su ljevoruki ljudi u manjini. Ista priča je i s djecom.&nbsp;&nbsp;
Ukoliko se pitate zbog čega neko dijete češće koristi lijevu ruku, stručnjaci tvrde da nasljeđe igra veliku ulogu, ali je bitan i utjecaj okoline, kao i eventualni nervni i motorički poremećaji.

Naučnici tvrde da se ljevorukost ne može odmah uočiti, jer se razvija postepeno. Zbog toga roditelji ne mogu odmah znati kojom će rukom dijete pisati, jer mala djeca često podjednako koriste obje ruke.&nbsp;&nbsp; 

Tek kada maleno napuni tri godine može se sa sigurnošću tvrditi da učestalo koristi jednu ruku. Stručnjaci tvrde da roditelji moraju biti oprezni ukoliko dijete od godinu koristi samo jednu ruku, bilo da je to lijeva ili desna. 


Takvo ponašanje najčešće je uzrokovano lošim radom motoričkog centra u mozgu i to na suprotnoj strani od ruke koju manje koristi. 


To znači da će dijete, ukoliko je oštećen motorički centar na lijevoj strani mozga, koristiti isključivo desnu ruku. Ako oštećenje nije veliko, mozak će ga prevladati sam, bez terapije.


Američki naučnici testirali su inteligenciju ljevorukih i desnorukih đaka i došli do zaključka da su rezultati govornog dijela testa bili jednaki za obje grupe, dok su u rješavanju vizuelnih, prostornih zadataka (puzzle) dešnjaci postigli neznatno bolje rezultate. 


Međutim, kada je u pitanju kreativnost, ljevoruki su bili znatno bolji. Razlog je u tome što ljevoruki češće koriste centre za govor na obje moždane strane, što podstiče kreativnost. 


Mišljenja o ovom pitanju su podijeljena, ali je činjenica da je među umjetnicima čak 20 posto više ljevorukih.

Drugi istraživanje dovelo je do zaključka da su l<a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/396797/preporuke-strucnjaka-ljevoruku-djecu-treba-ranije-uciti-da-pisu">jevoruka djeca</a> sklonija povredama. Figurativno, tvrde naučnici, njima je sve naopako u odnosu na dešnjake. 



Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija od dešnjaka. Njima je samo ponekad potrebno malo više vremena da uvježbaju određene vještine. 



Ukoliko imate ljevoruko dijete možete mu pomoći razgovorom, objašnjenjima i praktičnim primjerima, što će pomoći da pravilno razvije motoriku i broj povreda svede na minimum.

Jedno istraživanje pokazuje da su ljevoruka djeca sklonija povredama jer je njima, tvrde naučnici, sve naopako u odnosu na dešnjake. Ali, to nikako ne znači da su ljevoruka djeca trapavija

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Roditeljstvo je jedan od najtežih životnih zadataka i nemoguće ga je ispuniti savršeno. Evo nekoliko stvari na koje se, u svakodnevnoj jurnjavi, lako spotaći.&nbsp;&nbsp; 
1. Očekujemo od djece nešto za što još nisu spremna 

Tražimo od novorođenčeta da bude tiho, od dvogodišnjaka da mirno sjedi, a od četvorogodišnjaka da samo pospremi sobu. U svim ovim situacijama smo nerealni - roditelji ponekad očekuju od svoje djece nešto što bi i starijem djetetu bilo teško. 

2. Ljutimo se ako dijete ne udovolji našim potrebama 

Dijete može samo ono što može. Ako ne može uraditi ono što tražimo, nepošteno je očekivati ili zahtijevati više, a ljutnja samo pogoršava stvar. Postoje granice dječijih mogućnosti, a ako mi ne prihvatamo te granice, frustriramo i sebe i djecu. 

3. Ne vjerujemo dječijim motivima 

Ako dijete ne udovolji našim potrebama, odmah pretpostavljamo da izaziva. Trebali bismo se umjesto toga staviti u dječiju kožu i sagledati situaciju iz njihove vizure da bismo utvrdili istinu. Prkosno dijete možda je bolesno, umorno, gladno...

4. Ne dozvoljavamo djeci da budu djeca 

Zaboravljamo kako je nama bilo dok smo bili djeca. Naravno da će zdravo dijete biti živahno. 

5. Obrnuto postavljamo stvari 

Umjesto da prihvatimo roditeljsku ulogu i udovoljimo djeci, očekujemo da ona udovolje nama. Ponekad smo toliko fokusirani na svoje neudovoljene potrebe i frustrirani da potpuno zaboravimo da dijete ima i vlastite potrebe. 

6. Kritiziramo kad dijete pogriješi 

Djeca imaju malo iskustva u životu, neminovno je da griješe. <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/502431/djeca-uce-na-svojim-greskama">Greške</a> su prirodni način učenja. Umjesto da razumijemo dijete i pomognemo mu, kritiziramo ga. 

7. Zaboravljamo koliko kritike mogu povrijediti dijete 

Mnogi shvataju da je loše i štetno fizički kazniti dijete, ali mnogi i zaboravljaju da bole i riječi. 

8. Zaboravljamo koliko iscjeljujuće djeluju postupci puni ljubavi 

Upadamo u začarani krug krivice i lošeg ponašanja umjesto da djetetu pružimo ljubav, potvrdu i umirenje, samopoštovanje i sigurnost kroz zagrljaje i lijepe riječi. 

9. Zaboravljamo da je naše ponašanje najbolji uzor djetetu 

Djeca uče iz primjera, a ne iz onoga što govorimo. Roditelj koji udari dijete jer je ono nekog udarilo i kaže mu da je to loše, zapravo uči dijete da je udaranje uredu za one koji imaju moć. Roditelj koji na probleme odgovara mirnim rješenjima uči dijete kako da postane dobra osoba. 

10. Vidimo samo spoljašnje ponašanje

Kad nas djetetovo ponašanje razočara, trebalo bi više nego ikada "pretpostaviti najbolje". Trebalo bi vjerovati da dijete misli dobro i ponaša se najbolje što može u određenim uslovima (i očiglednim i skrivenim od nas), a u skladu sa količinom iskustva u životu. 

Ako uvijek pretpostavimo najbolje o svom djetetu, ono će biti slobodno i učiniti najbolje što može. Ako dajemo ljubav, ljubav ćemo i dobiti.

Ako uvijek pretpostavimo najbolje o svom djetetu, ono će biti slobodno i učiniti najbolje što može. Ako dajemo ljubav, ljubav ćemo i dobiti

Često zaboravljamo koliko kritike mogu povrijediti dijete

Pustite djeci da budu – djeca

Uz niz važnih koža ima zadaću održavanja normalne temperature tijela, dakle termoregulacije. Taj mehanizam je veoma složen, a koža igra u tom lancu ima izvršnu funkciju.&nbsp;&nbsp; 
U tom procesu bitan faktor je znoj, proizvod znojnih žlijezda u koži kojeg čini 99 procenata vode. Isparavanjem znoja regulira se temperatura tijela. Dakle, znojenje je normalan fiziološki proces.

Tokom tog normalnog procesa ipak može doći do problema na koži bebe. Kako?
To se dešava zato što znoj, ako se pojačano stvara i duže vremena zadržava, nadražuje, iritira kožu, naročito kožu bebe koja je veoma nježna i osjetljiva.

Doba najranijeg života je period kada se brojne funkcije organizma, pa tako i kože, još nalaze u fazi sazrijevanja da bi bile kasnije spremne za normalno funkcioniranje. To je jedan razlog njene osjetljivosti.&nbsp; 

Drugi razlog je sama građa kompletnog organizma bebe, u kojem je zastupljenost vode oko 90 posto.


Treći razlog su vremenski uvjeti, makroklimatski, koji su uslovljeni određenim godišnjim dobima kada je temperatura zraka povećana, kada je vruće i vlažno vrijeme, ali i mikroklimatski, kada roditelji iz straha da se beba ne prehladi, pretjerano zagrijavaju prostoriju u kojoj ona boravi ili je pretjerano utopljavaju.


I na kraju još četvrti razlog - fizički napor prilikom dojenja i hranjenja općenito. Ova pojava je dobro poznata majkama koje tada uoče da se beba pojačano znoji po glavi i vratu. 


No, znojenje bebe nije ograničeno samo na kožu glave i vrata već je prisutno na čitavom tijelu. Zato se i preporučuje da majka podlakticu, na koju će primiti bebu u toku dojenja, prekrije čistom pelenom koja će upiti znoj.


Pojačano znojenje imat će za posljedicu određene <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/382534/zdravo-dijete-neprijatne-promjene-na-kozi">promjene na koži</a>. One su, ipak, mnogo češće tokom toplijeg dijela godine. Te promjene imaju sve karakteristike upale kože ali blagog karaktera i bez ikakvih posljedica. 


Koža je crvena naročito na pregibima gdje se znoj duže zadržava. To su mjesta iza uha, na vratu, pazuhu, unutrašnja strana nadlaktice i natkoljenice te prepone. Koža lica nikada nije zahvaćena.

Upala je praćena subjektivnim osjećajem svrbeža što se kod bebe najčešće manifestira plačem i nemirom. Da se radi o upali kože nastaloj kao posljedica pojačanog znojenja pokazuje i ponašnje nastalih promjena. 



Naime, nakon normaliziranja uslova i prestanka pojačanog djelovanja znoja, crvenilo nestaje. Ne preporučuje se mazanje zacrvenjele kože uljima ili puderima jer će oni začepiti izvodne kanale znojnih žlijezda, a tada nastaju ozbiljnije upalne promjene.

Kako liječiti nastale promjene? Prije svega pravilnim reguliranjem mikroklimatskih uslova koji su doveli do pojačanog znojenja:&nbsp; 



1. Ne pretopljavati bebu odjećom i pokrivačima. 




2. Odjeća mora biti od materijala koji dobro upija znoj. 




3. Prije hranjenja bebu raskomotite i laganije obucite. 




4. Čim se beba oznoji, odjeću treba promijeniti i oprati. 




5. Nakon preznojavanja, bebu okupati samo vodom bez dodatka sapuna i šampona. To naročito važi u toplim mjesecima godine, kada je bebu potrebno i nekoliko puta na dan prebrisati gazom namočenom u čistu vodu ili okupati kako bi se odstranili ostaci znoja. 




6. Kožu bebe njegujte blagom kremom koja je isključivo namijenjena za njegu beba. 




Nikakvi lijekovi nisu potrebni. Ovdje je dovoljna samo ispravna njega kože bebe od strane majke. Ni ljekar nije potreban. Ako i pored navedenih uputstava, crvenilo kože i dalje perzistira, a naročito ako se pogoršava, ako koža počinje vlažiti, potražite pomoć dermatologa.

Najčešći razlozi zašto i kada baš kod beba nastaje upala kože izazvana znojem

Kako vrućine i znojenje utječu na bebinu kožu

Kada počnu govoriti, gotovo sva djeca bore se s rečenicama, strukturom jezika i izgovorom. Djetetu koje je tek nedavno progovorilo, formiranje rečenica i njihov pravilan izgovor uistinu je veliki zalogaj. Znajući to, roditelji ponekad previde mucanje, pripisujući određene teškoće u govoru, dobi i neiskustvu malog govornika.&nbsp;&nbsp;
Ali, <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/141731/mucanje-kod-djece-koji-su-uzroci-i-kako-pomoci-vasim-malisanima">mucanje je vrlo specifičan poremećaj</a> i nipošto ga nije dobro svrstavati među prolazne prepreke. Naravno, ne treba ni paničiti, već odmah potražiti savjet stručnjaka logopeda.

Niz nepravilnosti koje vam mogu ukazati na to da vaše dijete muca su popratna govorna i negovorna ponašanja:

- Ubacivanje ili zamjena glasova, dijelova ili cijelih riječi radi lakšeg izgovora teških riječi;

- Napuhivanje obraza;

- Podrhtavanje ili bezglasno otvaranje ili zatvaranje usana;

- Izbjegavanje riječi ili situacija u kojima može mucati;

- Pokreti očiju, glave ili tijela; 

- Izbjegavanje kontakta s osobama u čijem se prisustvu predviđa mucanje.

Dijete koje muca pati od nelagode i straha prije govora te stida nakon govora, ali i ljutnje na sugovornika koji je nestrpljiv ili pokazuje nerazumijevanje i pretjerano zaštitnički stav u komunikaciji.

Prvi korak terapije kod logopeda je savladavanje straha od mucanja, nakon čega dijete uči kako govoriti sporije, s manje napora, odnosno kako lakše "mucati".

Ipak, stručnjaci kažu kako roditelji mogu mnogo pomoći djetetu koje muca. Djetetovo mucanje morate prihvatiti kao njegov način govora. Ne pokazujte da mislite da je mucanje pogrešno ili da je to loša navika.

Ali, potičite dijete da bude neovisno i ohrabrite ga u provođenju ideja. Sami govorite sporije, mirnije, jednostavnije i ritmičnije jer dobre navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca. Mucanje se, srećom, može staviti pod kontrolu.

- Otkrijte i izbjegavajte sve ono što može požurivati dijete u govoru; 

- Ne prekidajte ga; 

- Ne govorite umjesto njega; 

- Ne predlažite mu drugi, lakši način govora;

- Ne ružite dijete kad muca;

- Ne tražite da se više potrudi u vezi sa govorom; 

- Ne nagrađujte ga za tečan govor; 

- Ne kažnjavajte ga zbog mucanja;

- Dajte djetetu više vremena za govor, <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/490691/strpljivost-pobjeduje-mucanje">ne požurujte ga</a>.

Potičite dijete da priča priče, govori stihove i čita naglas u situacijama kada nema napetosti, za stolom, za vrijeme ručka i slično. Kako kod mucanja postoje bolji i lošiji dani, ne prisiljavajte dijete da priča kada ima loš dan, a ohrabrite ga kada ima bolji. To će mu ojačati samopouzdanje.
 VAŽNO!!!

Imajte na umu da dijete ne može kontrolirati svoje zamuckivanje.
Recite i ostalim članovima porodice, kao i osobama koje provode vrijeme s djetetom, da ne reagiraju na djetetove govorne blokade.

Prvi korak terapije je savladavanje straha od mucanja, nakon čega dijete uči kako govoriti sporije, s manje napora, odnosno kako lakše "mucati"

Mucanje ne treba svrstavati među prolazne prepreke

Dijete muca: Bez panike kod logopeda

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na epidemiju <a href="https://zdravlje.avaz.ba/zdravlje/413904/kontrolirajte-debljanje-djece">pretilosti među djecom</a> i na sve opasnosti koje ona nosi - dijabetes, hipertenzija, srčane bolesti. A pretilost je često nasljedna.&nbsp;&nbsp; 
Punašni roditelji najvjerovatnije će imati debelu djecu: Ako je punašan jedan od njih, rizik za pretilost kod djece je 40 posto, a ako su pretila oba roditelja, do 80 posto.

Sva dosadašnja istraživanja ukazuju na kompleksnost faktora koji su uključeni, u epidemiju pretilosti i među odraslima, i među djecom, ali je jasno da su prve godine života, tačnije prvi mjeseci, presudni za razvoj pretilosti.

Upravo zato dobro je poznavati barem sljedećih 10 koraka koji vode ka optimalnoj težini vaše bebe:

1. Prirodna prehrana (dojenje).

2. Odgodite čvrstu hranu, a kad počnete s njom, uključite koncentriranu hranu koja je bogata hranjivim sastojcima, ali niskokalorična (radije povrće umjesto voća i žitarice umjesto slatkiša).

3. Svaki bebin plač ne znači da je gladna (možda je žedna, osamljena ili želi da je nosite).

4. Ne nalijevajte bebu <a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/384400/pretiloj-djeci-dajte-vodu-a-ne-sokove">sokovima</a>. Gotovi sokovi imaju isto toliko kalorija koliko i mlijeko, ali su siromašniji hranjivim sastojcima. Prekomjerno uzimanje sokova u dojenačkoj dobi može biti uzrok pretilosti. Umjesto koncentriranih sokova treba davati razblažene.

5. Kad je budna, beba uvijek treba biti u pokretu.

6. Poštujte apetit svoga malenoga. Brojni se roditelji žale da im dijete u drugoj godini postaje probirljivo, da jede manje i da radije prezalogaji. U prvoj godini dijete mnogo jede jer naglo raste i s navršenom prvom godinom utrostručuje svoju porođajnu težinu, a na kraju druge godine teže je samo za trećinu od one na kraju prve. Djeca u drugoj godini više rastu u visinu nego što dobivaju na težini.

7. Djeca vole grickati. Pet malih obroka na dan bolje je nego tri velika.

8. Ne insistirajte da dijete pojede sve iz tanjira.

9. Ne dopustite djetetu da jede zato što mu je dosadno.

10. Nikad ne nagrađujte dijete <a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/428099/treba-li-djeci-treba-uskratiti-slatkise">slatkišima</a>.

I na kraju: Ako želite da vaše dijete bude zdravo i da se zdravo hrani, pokažite to vlastitim primjerom.

Nekada se govorilo "zdravo pa debelo". Danas se zna da bebe ne smiju biti debele

Pet malih obroka na dan bolje je nego tri velika

Dijete nikad ne nagrađujte slatkišima

Svako dijete se, prije ili kasnije, suočava sa <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/397771/kad-se-kod-djece-pojave-strahovi-kako-otjerati-cudoviste-iz-ormara">strahovima</a>. Oni su dio odrastanja. Iako faze straha mogu potrajati, roditelji mogu učiniti mnogo i olakšati djeci da ih lakše prevladaju.&nbsp;&nbsp;
Pokušajte otkriti uzrok straha te pokušajte razumjeti zašto se dijete boji. Nikako ne pokušavajte nasilu odagnati strahove, jer to ne pomaže. Također, saslušajte dijete i ozbiljno s njim razgovarajte. 

Pazite šta ćete reći, jer objašnjenja da čudovišta ne postoje neće pomoći, samo mogu pogoršati situaciju. Evo najčešćih dječijih strahova:

- Strah da bi se roditelji mogli rastati može biti posljedica napetosti u porodici ili se može pojaviti nakon što dijete upozna nekog vršnjaka čiji su roditelji rastavljeni. 

Ako primijetite da dijete o tome razmišlja, porazgovarajte s njim, objasnite da se mama i tata vole te da uvijek ne mora biti tako. Također, jasno mu recite da ono nikako ne može biti krivac za neslaganja između mame i tate te da će ono uvijek i jednom i drugom biti na prvom mjestu. 

- Dijete odbija spavati samo, ne želi ići na spavanje, budi se noću ili dolazi u roditeljski krevet. To su simptomi <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/417546/strah-od-mraka-je-uroden">straha od mraka</a>, od kojeg pati oko 90 posto djece u uzrastu od treće godine.

Ostavite upaljeno svjetlo u njegovoj sobi i naviknite dijete da spava s omiljenom plišanom igračkom koja će ga čuvati. 

- Mnoga djeca, posebno jedinici i oni koje čuvaju bake i nane, ne vole fizičke kontakte s drugim ljudima. Zbog stalnog maženja kod kuće, dijete ne želi izljeve ljubavi. U ovom slučaju nemojte stalno maziti dijete, grlite ga rjeđe i nikada ga nemojte ljubiti u usta. 

- Nakon smrti bližeg člana porodice ili kućnog ljubimca djeca počinju razmišljati o smrti i počinju se nje plašiti. Nikako nemojte govoriti djetetu da smrt ne postoji, već mu pokušajte objasniti da je to prirodna pojava, da se rijetko događa i da je to nešto čega se ne traba plašiti. 

- Dječiji crteži prolaze različite faze, odražavajući njihov emocionalni razvoj. Pogledajte šta crta vaše dijete, pa ako su boje na papiru tamne i ako crta čudovišta porazgovarajte s njim. U nekim slučajevima nije loše posjetiti dječijeg psihologa.

Pazite šta ćete reći, jer objašnjenja da čudovišta ne postoje neće pomoći, samo mogu pogoršati situaciju

Strah se ne može silom otjerati

Djeca se plaše glasne grmljavine i prijetećeg sijevanja. Da biste ublažili šok koji te pojave karakteristične za ljeto mogu izazvati kod malenih, poslužite se metodom igranja uloga. Evo nekoliko jednostavnih savjeta:&nbsp;

Sijevanje munja doista je jedinstvena i veličanstvena pojava u prirodi, pa je pokušajte kao takvu, odnosno kao uzbudljivo događanje približiti i djeci. To ne znači da treba raditi predstavu i plesati po sobi, već pokušati smiriti malene pobuđivanjem mašte.


Pokušajte bljesak munje u mašti djeteta pretvoriti u bljesak fotoaparata ili svjetla pozornice. Kada prostoriju osvijetli bljesak, pozovite mirnim glasom dijete da stane na "pozornicu" i izvede neku točku: "Vidi, svjetla se pale! Dođi bliže. Dame i gospodo, večeras samo za vas...ta-da!".


Trebat će nekoliko puta ponoviti skeč kako bi se dijete ohrabrilo, ali nakon nekoliko "rundi" ponavljanja, dijete će najvjerojatnije prihvatiti igru.

Kako grmljavina slijedi bljesak munje za nekoliko sekundi, ispričajte djetetu priču o aplauzu koji nebo daje igri svjetla prirode. Potaknite dijete da se i ono pridruži pljesku. Nakon svake munje zaplješćite svi zajedno i viknute "Hura!".&nbsp; 


Uz malo ohrabrenja dijete će se naviknuti da svojim ručicama barem malo zaguši zvuk grmljavine.

Ukoliko je nevrijeme praćeno jakom kišom, neka dijete stavi ruku na jedno uho i nježno mu kažite: "Slušaj... Čuješ li ovo? To se kiša glasno smije". Potom nastavite: "Kiša misli da su tvoje šale stvarno smiješne! Ha ha ha! Ispričao si super priču i kiši se jako sviđa!".&nbsp;

<h2>Kratkoročni i dugoročni rezultati</h2>

Ove strategije neće u potpunosti dijete riješiti straha od grmljavine i sijevanja. Ono će zahtijevati da ih i uz svu zabavu i dalje grlite i štitite. Ipak, vremenom će se uvjeriti da im glasna grmljavina ne može nauditi, osobito kada ste vi uz njih. Razvit će određeno povjerenje.&nbsp; 




Naravno, uspjeh ovih metoda ovisi i o djetetu, odnosno o tome koliko roditelj može animirati maleno na igranje uloga i aktiviranje mašte. U svakom slučaju, vrijedi pokušati.

Ljeto je često ispresijecano naglim pogoršanjima koja donose grmljavinu, nevrijeme i munje. Djeca se toga često plaše, pa su ponekad potrebni utjeha i smirivanje

Djeca se plaše glasne grmljavine i prijetećeg sijevanja

Kako ublažiti strah od grmljavine

Puzanje je dio normalnog razvoja djeteta i svojevrsna prirodna vježba kojom će dijete ojačati mišiće i tako se pripremiti za prve korake.&nbsp;&nbsp; 
Ali, kao i o mnogim ostalim stvarima kada govorimo o maloj djeci i o <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/328260/kada-bebe-pocinju-puzati-i-kako-ih-potaknuti-ako-je-potrebno">puzanju</a> ima nekoliko mitova. Zato, ako se vaše dijete obožava kretati na četiri noge, saznajte činjenice o puzanju.

1. Dijete koje dugo puže neće imati problema s hodanjem, jer je njegovo tijelo izvježbano višemjesečnim puzanjem. Takva djeca kad se jednom počnu dizati, brže prohodaju i manje padaju.

2. Samo dva posto djece pokušava puzati na potpuno neobičan način, i to na leđima, odgurujući se preko glave prema naprijed ili izvijajući se poput zmijice. 

3. Dok puže, dijete uči fokusirati predmete koje želi dohvatiti. Na taj način vježba čulo vida, finu motoriku i koordinaciju oka i ruke, što je važan preduslov za kognitivni napredak i razvoj govora. 

4. Sve dok dijete ne prohoda, ne morate misliti na kupovinu cipelica. Vašem malenom puzigaći nisu potrebne, dovoljno je obuti mu čarapice i pantalonice da ne bi povrijedilo koljena.

To je priprema za hodanje, prirodna vježba za jačanje mišića

Dok puže, dijete uči fokusirati predmete koje želi dohvatiti

Ako dijete dugo puže, lakše će prohodati

Ovo je idealno vrijeme ukoliko želite provjeriti da li je vaše dijete zainteresirano za neki od vodenih sportova. Dobro je da mladi probaju što više različitih pokreta, a plivanje upravo to omogućava.&nbsp;&nbsp; 
Fizičke vježbe u vodi odlične su za <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/427471/rani-trening-plivanja-je-dobar-za-djecu">razvoj djeteta</a> u ranim godinama, počevši već od vrtića. No, ne zaboravite da u vodi vladaju drugačiji zakoni fizike. Prije svega, tijelo u vodi ima manju relativnu težinu nego na tlu. 

Zbog plutanja tijela, opterećenje na kičmu je manje, a i sile na ekstremitete u vodi su drugačije nego na suhom, pa se tijelo spontano adaptira tim drugačijim pokretima i postaje motorički spretnije. 

Da bi se tijelo uravnotežilo, časovima gimnastike ili plesa (gdje je izuzetno bitan balans), treniranjem borilačkih vještina (gdje se podjednako vježbaju i lijeva i desna strana) ili plivanjem, sprečava se slabljenje rijetko korištenih grupa mišća i teškoće s koštano-zglobnim sistemom kasnije u životu. 

Koje su glavne prednosti vodenih sportova za djecu? 

- Manje opterećuju kičmu; 

- Za pokrete se istovremeno aktiviraju velike grupe mišića, što je vrlo pogodno za predškolsko dijete zbog kompletnosti kretanja; 

- Razvijaju kardiovaskularni sistem (pogotovo kod dugotrajnije neprekinute aktivnosti); 

- Razvijaju centre za termoregulaciju (da li ste ikada vidjeli plivača kojem je hladno?).

Zbog plutanja tijela, opterećenje na kičmu je manje, a i sile na ekstremitete u vodi su drugačije nego na suhom, pa se tijelo spontano adaptira tim drugačijim pokretima

Vodeni sportovi manje opterećuju dječiju kičmu

Voda je idealan sportski teren

Može li se uopće dati odgovor na vječnu dilemu - ko je "teži" za odgajanje, odnosno čije podizanje i odgajanje predstavlja veći izazov? Jesu li to djevojčice ili dječaci?&nbsp;
Stručnjaci kažu da je svako dijete individua za sebe i od toga treba poći u pokušaju davanja bilo kakvog odgovora na ovo pitanje. Sve, dakle, ovisi o osobenosti svakog djeteta. 

Okruženje u kojem se dijete odgaja ima presudnu ulogu, ali je nepobitna istina da postoji razlika u načinu na koji odgajamo djevojčice i dječake od samog njihovog rođenja.

Istina je također da se mozak i kompletan razvoj različitih spolova odvijaju na različite načine, što utječe na njihovo ponašanje. Strulnjaci navode kako roditelji odgajaju dječake i djevojčice na različit način, jer to diktiraju njihove razlike od samog rođenja. Jednostavno, mozak djevojčice i mozak dječaka nisu "umreženi" na isti način. 

Može li se uopće reći čiji je odgoj "izazovniji"? Zavisi iz kojeg ugla posmatrate ovo pitanje. Dakle, zavisi da li je riječ o disciplini, sposobnosti komunikacije, učenju, samopoštovanju ...

- S kim je teže? S dječacima&nbsp;&nbsp; 

Zbog čega se čini da dječaci ne slušaju? Kao da im čulo sluha nije jednako dobro razvijeno kao kod djevojčica, jer se razlika u poslušnosti sve više odražava kako djeca odrastaju. Djevojčice imaju senzitivnije čulo sluha, a verbalni centri u mozgu kod njih se razvijaju mnogo brže nego kod dječaka. 


To znači da djevojčice reagiraju mnogo pozitivnije na, nazovimo ih, "strategije dicipliniranja" kao što su <a href="https://bebe.avaz.ba/bebe/494676/dijete-i-disciplina-smiren-ton-i-direktan-pogled">pohvale ili opomene</a>. Dječacima trebaju mnogo češća upozorenja i opomene i zato nam se ponekad čini da nas ne čuju i da su "gluhi" na naše priče. 


Ove razlike u razvoju manifestiraju se u kasnijim razlikama u ponašanju, pa su tako rezultati brojnih istraživanja pokazali da je omjer između dječaka i djevojčica, kada je riječ o poremećajima ponašanja, čak pet naspram jedan u korist dječaka. 


Ti se poremećaji pojavljuju u različitim oblicima, od hiperaktivnosti do raznih devijantnih poremaćaja ponašanja. Dječaci obično pokazuju naznake robusnog ponašanja i agresivnosti, što je kod djevojčica mnogo rjeđe.

- Ko je "teži"? Opet prednjače dječaci&nbsp;&nbsp; 


Od samog rođenja, djevojčice pokazuju mnogo veću zainteresiranost za boje i vizuelne efekte, dok dječake mnogo više privlače pokreti, različiti tonovi i slično. 



Mogli bismo pojednostaviti i reći da su dječaci od malih nogu orijentirani na akciju, a djevojčice na ljudska bića i lica koja ih okružuju, te su stoga djevojčice mnogo sposobnije u čitanju signala bez riječi, kao što su recimo izraz lica i boja glasa. 



<a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/464089/djevojcice-imaju-bogatiji-rjecnik-od-djecaka">Dječaci kasne</a> kada je riječ o vještini govora i općenito koriste ograničeniji vokabular u odnosu na djevojčice. Stoga im povezivanje riječi i osjećanja vrlo često pravi veliki problem.

- Ko je jači? Dječaci&nbsp;&nbsp; 



Razvoj zdravog imidža o sebi je izuzetno bitan za svako dijete. Međutim, djevojčice pokazuju manji nivo samopoštovanja i sigurnosti u sebe. Može se reći da ženski rod općenito teži da na prvo mjesto stavi tuđe želje i potrebe, dok su u drugom planu vlastite želje i osjećanja. 




Ali, ne želimo vas navesti na pogrešan zaključak. Bitno je kod svakog djeteta razviti osjećaj za brigu o drugima, ali je pri tome važno izgrađivati unutrašnju snagu, pogotovo kod djevojčica. 




Još je jedan faktor bitan kada je riječ o razlikama u ponašanju djevojčica i dječaka. To je slika o vlastitom izgledu, vlastitom tijelu. Drage mame, vodite računa šta ćete reći kada stanete pred ogledalo pred svojom djevojčicom. Ona vas počinje kopirati već od malih nogu.

- Ko je "teži"? Dječaci&nbsp;&nbsp; 




Dječaci i škola i nisu baš najsretnija kombinacija. Već od prvog susreta sa školom dječaci zaostaju za djevojčicama kada je riječ o razvoju sposobnosti koncentracije i praćenja nastave, samokontrole i jezičkih vještina. Djevojčice su tu uglavnom mnogo jače. 





To je kažu stručnjaci posljedica drugačijeg razvoja mozga kod dječaka i djevojčica. Jedna od oblasti u kojima djevojčice zaostaju je doživljaj prostora što se odražava na slabije sposobnosti učenja u oblastima kao što je recimo geometrija. 





Ključ je ipak u rukama roditelja koji i dječacima i djevojčicama trebaju nastojati stvoriti što više mogućnosti za pravilan razvoj njihovih sposobnosti.

Okruženje u kojem se dijete odgaja ima presudnu ulogu

Dječacima trebaju mnogo češća upozorenja i opomene

Puzanje je priprema za prve korake

Kako sačuvati dječije samopouzdanje

Dovodi li gojaznost do anemije

Kako živjeti s celijakijom

Plač je uvijek poziv u pomoć

Četiri neobične situacije kod djece

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Pustite djeci da budu – djeca

Kako vrućine i znojenje utječu na bebinu kožu

Dijete muca: Bez panike kod logopeda

Dijete nikad ne nagrađujte slatkišima

Strah se ne može silom otjerati

Kako ublažiti strah od grmljavine

Ako dijete dugo puže, lakše će prohodati

Voda je idealan sportski teren

Dječaci ili djevojčice - koga je teže odgajati

Rast & razvoj

Puzanje je priprema za prve korake

Kako sačuvati dječije samopouzdanje

Dovodi li gojaznost do anemije

Kako živjeti s celijakijom

Plač je uvijek poziv u pomoć

Četiri neobične situacije kod djece

Ljevorukom djetetu nije lako u svijetu dešnjaka

Pustite djeci da budu – djeca

Kako vrućine i znojenje utječu na bebinu kožu

Dijete muca: Bez panike kod logopeda

Dijete nikad ne nagrađujte slatkišima

Strah se ne može silom otjerati

Kako ublažiti strah od grmljavine

Ako dijete dugo puže, lakše će prohodati

Voda je idealan sportski teren

Dječaci ili djevojčice - koga je teže odgajati